Gradovi će postati betonske pećnice, stručnjak upozorava šta je prva linija odbrane

Ekstremne ljetne temperature i sve duži periodi bez padavina predstavljaju ozbiljan problem za urbana stabla, koja imaju važnu ulogu u ublažavanju vrućine. Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće, upozorava da bi gradovi bez njih mogli postati betonirane pećnice.

Velika odrasla stabla osiguravaju hlad, zadržavaju vodu i pružaju druge ekosistemske koristi. Njihov gubitak, prema Poštenjaku, nije samo estetski problem već donosi i finansijske posljedice kroz veće troškove hlađenja, dodatni pritisak na zdravstveni sistem i povećan rizik od poplava.

Novo stablo, pritom, ne može odmah zamijeniti odraslo jer su potrebne decenije da razvije njegove funkcije. Naučna zajednica već četiri decenije ukazuje da blizina urbanog zelenila smanjuje stres i efekat "toplotnih otoka", pročišćava zrak, zadržava oborinske vode te smanjuje pritisak ekstremnih vrućina na zdravstveni sistem.

Potrošnja vode raste s temperaturama

Poštenjak navodi da stabla hlade gradove, smanjuju buku, povećavaju vrijednost nekretnina te pozitivno djeluju na mentalno i fizičko zdravlje stanovnika. Hrvatska se, kao i ostatak Evrope, suočava s porastom ljetnih temperatura, dužim toplotnim valovima i značajnim smanjenjem padavina od juna do septembra, odnosno tokom perioda intenzivne vegetacije.

U takvim okolnostima stabla postaju jedna od najvažnijih infrastrukturnih komponenti gradova, ali su istovremeno među najugroženijima.

"Suša je tihi ubica stabala jer posljedice koje vidimo ljeti samo su na površini. Prave posljedice postaju vidljive tek na jesen, kada se pokaže koliko je stabala nepovratno oštećeno", upozorio je Poštenjak.

Stabla u prosjeku sadrže oko 50 posto vode. Pri ljetnim temperaturama do 25 stepeni prosječno urbano stablo visoko 20 metara dnevno troši između 150 i 200 litara vode. Kada temperatura dostigne 35 stepeni ili više, potrošnja raste na između 400 i 600 litara, pa čak i više. Problem je posebno izražen na površinama prekrivenim asfaltom i betonom, koji zadržavaju i oslobađaju velike količine toplote.

Suša može dovesti i do odbacivanja grana

Poštenjak zbog toga naglašava važnost dubinskog natapanja, kvalitetnog tla i pravilnog načina sadnje. Otpornost zelenila, kako ističe, mora se planirati prije nego što se stablo posadi.

"Ako mu ne osiguramo dovoljno kvalitetnog, nesabijenog tla, osuđujemo ga na život u stresu", kazao je.

Nedostatak vode može usporiti i prekinuti fiziološke procese u biljci. Prvi simptomi su venuće i kloroza, a produžena suša može dovesti do odbacivanja lišća, kolapsa provodnih elemenata i odumiranja cijelog stabla. Poseban rizik predstavlja ljetno odbacivanje grana. Nakon dugih sušnih perioda može doći do iznenadnog lomljenja teških donjih grana odraslih stabala, posebno hrastova, jasena, bukve i brijestova, što predstavlja opasnost za ljude i imovinu.

Problem predstavlja i zbijeno tlo nastalo dugogodišnjim gaženjem, saobraćajem i građevinskim radovima. U takvom tlu nestaju sitne pore potrebne za zrak i vodu, zbog čega kišnica uglavnom odlazi površinom umjesto prema korijenu. Poštenjak zato naglašava važnost dubinskog natapanja i mladih i odraslih stabala. Stablo s dubokim i širokim korijenom otpornije je i na vjetroizvale, odnosno situacije u kojima olujni vjetar izvali cijelo stablo, što je tokom ljetnih oluja u Hrvatskoj sve češća pojava.

"Svako izgubljeno odraslo stablo znači gubitak besplatnog hlađenja ulica, smanjenja buke i pada vrijednosti nekretnina", naveo je Poštenjak.

Zbog toga ulaganje u dekompakciju tla, pravilnu sadnju i natapanje, prema njegovim riječima, nije luksuz, nego investicija u sigurnost, zdravlje, održivost i klimatsku otpornost gradova.