Tri decenije čekanja na dostojanstven ukop: U Kamičanima ispraćeno pet prijedorskih žrtava

U Memorijalnom centru Kamičani kod Kozarca danas je održana komemoracija povodom Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane. Po završetku programa bit će klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop pet identificiranih žrtava ubijenih tokom 1992. godine.

Tokom obilježavanja poručeno je da kultura sjećanja predstavlja obavezu prema žrtvama, ali i upozorenje budućim generacijama na posljedice negiranja ratnih zločina i genocida.

Posljednji smiraj danas će pronaći Azmir Hajrudin (24), najmlađa žrtva ovogodišnje dženaze, Hase Omić (74), Adem Hopovac, Jusuf Jelečević i Muhamed Cerić.

Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su na različitim lokalitetima, među kojima su Kruhari, Ljubija, Sanski Most i Čarakovo. Neka tijela ekshumirana su još 1997. godine, dok se na konačnu identifikaciju i ukop čekalo gotovo tri decenije. U skladu sa željama porodica, nakon zajedničke dženaze u Kamičanima žrtve će biti ukopane u različitim mjesnim mezarjima.

Organizatori komemoracije podsjetili su da se ovaj datum i dalje službeno obilježava kao dan žalosti samo na području Unsko-sanskog kantona.

Ovogodišnji program bio je posvećen logoru Trnopolje, jednom od tri prijedorska logora formirana u maju 1992. godine, kroz koji su prošle hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila.

Istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Mujo Begić kazao je da je Trnopolje bilo mjesto masovnog zatočenja žena, djece i starijih osoba, ali i prisilnih deportacija, sistematskog zlostavljanja i seksualnog nasilja.

- Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine odlukom Kriznog štaba tadašnje Srpske opštine Prijedor, zajedno s logorima Omarska i Keraterm. Kroz njega je prošlo oko 23.000 Bošnjaka i Hrvata iz prijedorske regije, uglavnom žena, djece i starijih osoba, koji su bili zatočeni u uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva - rekao je Begić.

Dodao je da je Trnopolje bilo mjesto kroz koje je prošlo oko 23.000 civila, koji su živjeli u neljudskim uslovima, bez osnovnih sredstava za život. Istovremeno, logor je bio mjesto masovnih deportacija i teških zločina nad ženama, djecom i drugim zatočenicima.

- Zato je važno da se ova mjesta pamte i da o njima govore buduće generacije. Zatočenici su bili smješteni u školskim prostorijama, Domu kulture, okolnim kućama, ali najvećim dijelom na otvorenom, pod improvizovanim skloništima. Nisu imali pitku vodu, hranu, higijenske uslove niti bilo šta što je neophodno za dostojanstven život, naveo je on.

Naglasio je da je Trnopolje bio logor žena i djece.

- To je mjesto na kojem su počinjena masovna silovanja i drugi teški oblici zlostavljanja. Žene i djevojčice odvođene su iz logora i izlagane sistematskom seksualnom nasilju, a mnoge su ubijene, rekao je Begić.

Podsjetio je da je jedna od ključnih karakteristika logora Trnopolje bila njegova uloga u provođenju prisilnih deportacija. Hiljade ljudi odvođene su vozovima, autobusima i kamionima iz Prijedora s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s tog područja.

Govoreći o manje poznatim aspektima funkcioniranja logora, Begić je istakao da je Trnopolje bilo i mjesto ucjene.

- Ono o čemu se najmanje govori jeste da je Trnopolje bio i logor ucjene. Zatočene žene i djeca korišteni su kao sredstvo pritiska na muškarce koji su se nalazili u Omarskoj i Keratermu, kako bi se spriječio svaki pokušaj otpora ili bijega, istaknuo je Begić.

Na kraju je pozvao sve koji imaju priliku da posjete Trnopolje, ističući da samo obilazak mjesta zločina može pomoći da se shvati razmjer stradanja i važnost očuvanja kulture sjećanja.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović poručio je danas u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu da se od borbe za istinu i pravdu, traganja za nestalima i procesuiranja odgovornih za ratne zločine u Prijedoru i dolini Sane nikada ne smije odustati.

Obraćajući se porodicama žrtava, preživjelim logorašima, predstavnicima udruženja i građanima na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane, Bećirović je kazao da se danas odaje počast za više od 3.176 ubijenih civila, među kojima je 102 djece.

- Ovdje smo da porodicama šehida iskažemo duboko poštovanje i zahvalnost jer neumorno čuvaju istinu i bore se za pravdu. Ovdje smo jer nikada nećemo zaboraviti masovna ubistva, mučenja, progone, istrebljenja, deportacije, prisilna premještanja i širenje terora među civilnim stanovništvom, rekao je Bećirović.

Istaknuo je da današnja kolektivna dženaza podsjeća na jedan od najmračnijih perioda evropske historije nakon Drugog svjetskog rata.

Prema njegovim riječima, brojni dokazi svjedoče da zločini počinjeni u Prijedoru i dolini Sane imaju elemente genocida, među kojima su masovna ubistva, logori i masovne grobnice. Posebno je ukazao na masovnu grobnicu Tomašica, otkrivenu 2013. godine, koju je nazvao trajnom opomenom čovječanstvu i jednim od dokaza namjere počinilaca zločina.

Bećirović je naveo i da je tokom postupka protiv Slobodana Miloševića pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju razmatrana genocidna priroda zločina počinjenih u Prijedoru. Podsjetio je i na dokument Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske iz 1992. godine, u kojem je, kako je rekao, zločin na Korićanskim stijenama označen kao genocid te je navedeno da su u njemu učestvovali pripadnici vojske i policije.

Govoreći o presudi bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, Bećirović je naveo da je Prijedor označen kao mjesto sistematskog ubijanja, zatvaranja i progona Bošnjaka i Hrvata radi njihovog trajnog uklanjanja.

- Naša je obaveza da nikada ne odustanemo od traganja za nestalima i da procesuiramo sve ratne zločine. Zadatak naučnih i drugih institucija jeste da objektivno i cjelovito analiziraju relevantne dokumente i sačuvaju istinu za buduća pokoljenja, kazao je.

Dodao je da je ljudska i civilizacijska obaveza čuvati istinu o logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz koje su prošle hiljade ljudi.

- Naša je dužnost čuvati dostojanstvo žrtava i graditi Bosnu i Hercegovinu kao državu u kojoj svi građani imaju jednaka ljudska prava. Najbolji odgovor velikodržavnim politikama jeste izgradnja demokratske i pravedne BiH, države u kojoj će svaki čovjek biti siguran, poručio je Bećirović.

Prijedor je 1992. godine bio poprište jedne od najsistematičnijih kampanja progona nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Lokalne vlasti naredile su putem Radija Prijedor da nesrpsko stanovništvo svoje kuće obilježi bijelim čaršafima, a da pri izlasku iz domova oko ruke nosi bijele trake. Uslijedila su masovna hapšenja, progoni i ubistva, dok su hiljade civila odvedeni u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su bili izloženi mučenju, izgladnjivanju i ubistvima.

Posmrtni ostaci žrtava skrivani su u masovnim grobnicama širom Bosanske krajine, među kojima su Tomašica i Korićanske stijene. Brojni ostaci premještani su u sekundarne grobnice radi prikrivanja zločina, zbog čega potraga za nestalima traje i danas.

Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene na području Prijedora osuđeno je 17 osoba na ukupno 276 godina zatvora. Najviša pojedinačna kazna izrečena je bivšem predsjedniku Općine Prijedor i prijedorskog Kriznog štaba Milomiru Stakiću, koji je osuđen na 40 godina zatvora.

Nakon vjerskog programa u Memorijalnom centru Kamičani bit će klanjana kolektivna dženaza za pet žrtava bošnjačke nacionalnosti ubijenih 1992. godine. Dženazu će predvoditi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović, koji će proučiti i dovu šehidima.