Tajna Neretve ili prevara koja je spasila četiri hiljade života

Na mjestu gdje danas magistralni put M17 prolazi kroz Jablanicu, tridesetak metara od ceste koja spaja Sarajevo i Mostar, stoji nešto što na prvi pogled liči na ostatke katastrofe: zarđala, uvijena konstrukcija mosta, prelomljena po sredini i uronjena jednim krajem u vodu Neretve. To nije zaboravljena ruševina. To je najvrjedniji eksponat pod otvorenim nebom Muzeja „Bitka za ranjenike na Neretvi“ – i simbol jedne od najneobičnijih vojnih odluka Drugog svjetskog rata na evropskom tlu.

Priča koju taj most čuva počinje u zimu 1943. godine, u trenutku kada je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije bila, čini se, na rubu uništenja.

Četvrta neprijateljska ofanziva

U januaru 1943. njemačka Vrhovna komanda pokrenula je operaciju poznatu pod imenom *Fall Weiss* (Slučaj Bijeli), u jugoslavenskoj historiografiji zapamćenu kao Četvrta neprijateljska ofanziva. Cilj je bio jasan i brutalan: opkoliti i konačno uništiti Titove partizanske snage na prostoru zapadne Bosne, prije nego što se saveznici eventualno iskrcaju na Balkan.

U operaciju su, uz njemačke divizije, bile uključene i italijanske trupe, ustaške i domobranske jedinice, kao i četnički odredi Draže Mihailovića, koji su djelovali usklađeno sa silama Osovine iako formalno nisu bili njihov saveznik. Partisanske snage, organizovane u Glavnu operativnu grupu pod komandom Josipa Broza Tita, našle su se pritisnute sa sjevera, istoka i zapada, dok su na jugu, prema Neretvi i dalje prema Hercegovini, čekale četničke snage.

Problem nije bio samo u brojčanoj nadmoći neprijatelja. Partizanske jedinice povlačile su se noseći sa sobom više od 4.000 ranjenih i bolesnih boraca, kao i civile, izbjeglice i zarobljenike. Napustiti ranjenike, u tadašnjim uslovima rata na ovom prostoru, značilo je prepustiti ih sigurnoj smrti.

Prevara koja je promijenila tok bitke

Upravo tu nastaje odluka koja je bitku na Neretvi učinila jedinstvenom u vojnoj historiji. Umjesto da pređu rijeku i krenu prema jugu, gdje ih je čekao četnički Nevesinjski i Kalinovički odred, partizanske su snage u februaru 1943. same srušile most preko Neretve kod Jablanice.

Namjera je bila da protivnik povjeruje kako se glavnina snaga povlači u drugom pravcu – prema Konjicu i dalje na sjever – dok su, u stvari, jedinice pripremale prelazak baš na mjestu porušenog mosta, koristeći njegove ostatke i improvizovane konstrukcije za prebacivanje ranjenika, oružja i konjske zaprege na drugu obalu. Manevar je uspio: dok je neprijatelj usmjeravao snage prema pogrešnom pravcu, partizanske su kolone, uz teške borbe i pod stalnom prijetnjom iz vazduha, prebacile ranjenike preko rijeke i potom, u bici na Sutjesci koja je uslijedila mjesec dana kasnije, izbjegle potpuno okruženje.

Zbog te odluke – da se prije proboja i pobjede spasu ranjeni i nemoćni – bitka na Neretvi u narodu i historiografiji nosi i drugo ime: Bitka za ranjenike, a mnogi je smatraju jednom od najhumanijih bitaka vođenih u Drugom svjetskom ratu.

Spomen-kompleks koji je otvorio Tito

Danas se na mjestu gdje se sve to odigralo nalazi Memorijalni kompleks Bitke na Neretvi, čiji je centralni dio Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“. Kompleks je svečano otvorio Josip Broz Tito 12. novembra 1978. godine, povodom obilježavanja 35. godišnjice bitke, zajedno sa spomenikom na Makljenu kod Prozora, koji je izgradio kipar Boško Kućanski.

Zgradu muzeja, ukupne površine od gotovo 5.000 kvadratnih metara raspoređenih na tri etaže, projektovali su arhitekti Branko Tadić, Zdravko Dunđerović i Mustafa Ramić. Svojim isprepletenim, razigranim kubusima zgrada je u vrijeme izgradnje smatrana važnim primjerom modernističkog brutalizma u tadašnjoj jugoslavenskoj arhitekturi.

Osim porušenog mosta, koji ostaje centralni i najprepoznatljiviji eksponat, kompleks obuhvata i ostatke pruge uskog kolosijeka s vagonom i lokomotivom čuvene serije 73, izgrađenom 1913. godine u fabrici Krauss u austrijskom Linzu, zatim bunker na lijevoj obali Neretve koji su tokom bitke koristile četničke snage, te zborište s vječnom vatrom – simboličko mjesto na kojem su se ranjenici i borci okupljali prije prelaska preko rijeke.

U samoj zgradi muzeja nalazi se stalna postavka s originalnim i kopiranim fotografijama, kartama, dokumentima, oružjem, uniformama i drugim predmetima vezanim za bitku, potom manja i velika sala za događaje (od kojih veća prima do 500 ljudi), te gradska biblioteka smještena u sklopu muzeja od 1984. godine, s fondom od preko 10.000 knjiga. U krugu kompleksa nalaze se i postavke posvećene 4. korpusu Armije BiH te etno-kuća koja prikazuje tradicionalni život ovog kraja Hercegovine.

Prema podacima same ustanove, od otvaranja je muzej posjetilo više od tri miliona ljudi – broj koji svjedoči o tome da priča o Neretvi, uprkos vremenskoj distanci, i dalje privlači posjetioce iz cijele bivše Jugoslavije i šire.

Zaštićeno naslijeđe i mjesto na filmu

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2009. godine proglasila je historijsko područje – memorijalni kompleks Bitke na Neretvi u Jablanici nacionalnim spomenikom zemlje, čime je zvanično potvrđen značaj lokaliteta za kolektivno pamćenje.

Bitka je, uostalom, odavno prešla granice udžbenika historije. Godine 1969. snimljen je spektakularni film „Bitka na Neretvi“, jedna od najskupljih evropskih ratnih produkcija svog vremena, s međunarodnom glumačkom podjelom u kojoj su se, uz jugoslavenske glumce, našli i Yul Brynner, Orson Welles i Franco Nero. Film je dodatno učvrstio mjesto ove bitke u popularnoj kulturi i doprinio da Jablanica, malo hercegovačko mjesto na obali Neretve, postane sinonim za priču o otporu, snalažljivosti i, iznad svega, odluci da se ne ostave oni najranjiviji.

Kako i kada posjetiti muzej

Muzej se nalazi u samom centru Jablanice, na adresi 1. mart br. 23, svega osamdesetak kilometara od Sarajeva i oko 45 kilometara od Mostara, tik uz magistralnu cestu M17. Radno vrijeme se mijenja zavisno od sezone – od aprila do oktobra muzej je otvoren duže, dok su zimski mjeseci rezervisani uglavnom za radne dane – pa je posjetiocima preporučljivo da tačno radno vrijeme i cijene ulaznica provjere putem zvanične stranice ili telefona muzeja prije dolaska.

Za posjetioca koji dođe iz pravca Mostara ili Sarajeva, prvi susret s ovim mjestom često je isti: pogled na iskrivljeni čelik mosta iznad zelene vode Neretve, i pitanje koje se samo nametne – kako je uništenje jednog mosta moglo spasiti toliko života. Odgovor na to pitanje, ispisan kroz dokumente, fotografije i predmete u muzejskoj postavci, čini Jablanicu jednim od onih mjesta gdje se historija ne uči samo iz knjiga, nego se – doslovno – može opipati.