Razija i Suljo u Njemačku došli s dva kofera, sada proslavili dijamantsku svadbu

Već 60 godina Razija i Suljo Trokić su u braku, od čega 53 godine žive u Dorfenu. 

- Čestitam na impresivnom bračnom jubileju, rekao je zamjenik okružnog načelnika Georg Els.

Serijski lopovBosanac nakon 63 provale: "Ako me opet kaznite, nikad se neću riješiti problema"

- Hvala Njemačkoj, kaže slavljenica (80) i dodaje:

. Došli smo tada sa dva kofera, a pogledajte šta sada imamo.

Ona pokazuje na svoj stan i fotografije dvije kuće u Tuzli u Bosni i Hercegovini - po jednu za svakog sina.

- Njih dvoje su čitav život samo radili, kaže njihova snaha Amra Trokić, koja sa porodicom živi u Obertaufkirhenu.

Istina, sinovi Asmir (56) i Hasim (52) su odrasli kod bake i deke u Bosni i Hercegovini.

- To mi je bilo teško, priznaje 80-godišnja Razija i pita se:

- Ali šta smo mogli da uradimo?.

- U našoj domovini posla skoro da nas nije bilo, dodaje njen muž Suljo.

Suljo Trokić je počeo u pilani Erber. Preko firmi Attenberger i Grundner u Steinkirchenu, na kraju je poslije zaposlenja u ciglani Meindl otišao u penziju. Njegova žena je također 24 godine radila u Meindlu, a dodatno 31 godinu u seoskom gostionici Hinterberg. O tome svjedoči umjetnički aranžiran bife koji je pripremila za goste povodom jubileja.

Njih dvoje nisu morali da se upoznaju - bili su komšije. Kada je Razija došla godine za udaju, jedan rođak ju je odveo kod Suljine porodice.

- Kod nas je to nekada bilo tako - ako si predugo čekala, niko te više nije htio, jer su muškarci mislili da nešto nije u redu, objašnjava Razija.

Kaže otvoreno da nije bila baš zaljubljena.

- Zapravo šteta, dodaje njen muž uz osmjeh.

Ipak, brak traje već 60 godina.

- Zahvaljujem svom mužu na tome, kaže Razija Trokić samokritično i dodaje:

- Cijeli život sam ga gnjavila".

Njen muž se smješka:

- To kod mene na jedno uvo uđe, na drugo izađe, kaže on i zatim postaje ozbiljan:

- Bolju ženu ne bih mogao ni da dobijem.

Snaha potvrđuje:

- Takvu vrijednicu nigdje ne možeš da nađeš".

Zaista, život im je bio obilježen radom. Dva puta godišnje putovali su u domovinu kod djece. Suljo je ponekad išao i dodatno za Božić.

- Ja sam ostajala ovde. U Hinterbergu smo imali velike božićne proslave, nisam mogla tek tako da odem, objašnjava njegova žena.

Sa 16 godina mlađi sin je došao u Njemačku, dok je stariji mogao da ostane samo nekoliko godina kao izbjeglica, pa je morao nazad.

- Tada se to vrlo strogo primjenjivalo, kaže i zamjenica gradonačelnika Michaela Meister, koja je paru čestitala u ime grada Dorfena.

Porodica danas broji četiri unuka i jedno praunuče. Unuk Benjamin je godinama igrao fudbal u TSV Dorfen. Njegov djed je bio najveći navijač.

- On je bio najbolji, kaže ponosno.

Danas 31-godišnjak više nije u klubu, ali deda jeste:

- Ja sam na svakom treningu i svakoj utakmici.

Dvoje supružnika uživaju u penziji.

- Nama je dobro, kaže slavljenica, koja se prije svega brine o domaćinstvu, ali voli i šetnje, prenose Nezavisne.