Povratak iz Austrije na djedovinu u BiH, u selu gradi turistički raj

Povratak iz Austrije na djedovinu u BiH, u selu gradi turistički raj

Boris Jovičić / Milan Pilipović / Nezavisne

A. Ka. |

Oduvijek mi je bila želja da se bavim seoskim turizmom. Četiri dunuma kupio sam u Tuključanima. Tu mi se ukazala prilika. I odlučio sam da slijedim svoje ideje, nepokolebljiv je Boris Jovičić

Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-u

Na trinaestom kilometru od Bosanske Dubice, preko Komlenca, više makadamskim putem nego asfaltom, u selu neobičnog imena Tuključani Boris Jovičić (45) je odlučan da razvija seoski turizam… I da živi od toga.

Rođen je u Rijeci, a dugo je radio u Bregencu, u Austriji. Prije pet godina vratio se na očevinu, u obližnje selo Murati.

Nastavak vijesti ispod oglasa
"Bosanac traži Bosanku", mama ga pritisnula, a on putem Instagrama odlučio naći djevojku
Alen iz Švicarske"Bosanac traži Bosanku", mama ga pritisnula, a on putem Instagrama odlučio naći djevojku

- Oduvijek mi je bila želja da se bavim seoskim turizmom. Četiri dunuma kupio sam u Tuključanima. Tu mi se ukazala prilika. I odlučio sam da slijedim svoje ideje, nepokolebljiv je Jovičić, bez obzira na loše i uske puteve, mali broj stanovnika i selo koje ubrzano nestaje.

Ovdje je prema popisu iz 2013. godine bilo 90 stanovnika, a daleke 1948. godine popisne komisije konstatovale su da u Tuključanima ima 327 stanovnika.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Ja sam prvi došao u ovo selo, priča nam Jovičić pokazujući drvene kuće, nadstrešnice, vrt sa cvijećem, potok Hajdukovac koji žuborka i pokreće točak sa kojeg se raspršuje voda, staru magazu sa mnoštvom poljoprivrednih alatki i kućanskih predmeta koji su nekada korišteni u domaćinstvima u Knešpolju i Potkozarju.

- Vodila me želja za poslovnom samostalnošću, prilika da radim posao koji znam i volim, da samostalno odlučujem o sebi i svome malom biznisu. I ovaj plac koji sam kupio bio je veoma zapušten i napušten, kućerak ruševan, ali nisam se pokolebao. Imam svoju vodu, struju, hranu... Sada je sve, iza ove drvene kapije, sasvim drugačije nego prije.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Konobar po zanimanju, iskustvo stečeno u inostranstvu, sada koristi ovdje, u svom lijepo uređenom etno-selu. Specijaliteti koje nudi gostima su domaći, najviše riba, uštipci, kajmak, sir...

Na pitanje ko su najčešći gosti, Boris odgovara bez razmišljanja - "Stranci". Pominje Čehe, Nijemce, Nizozemce, Belgijance, pa čak i goste sa ostrva Kurasao, u južnom dijelu Karipskog mora, blizu Venecuele, udaljenog više od 4.000 kilometara. Potvrđuju to i poruke koje su ispisali na drvenim gredama i stubovima velike nadstrešnice.

Nastavak vijesti ispod oglasa

- 0I kada pređu toliki put, tragajući za novim i neistraženim područjima Evrope, zalutaju u Johovi, u šumi, na kraju puta... Ni Google me ne može pronaći. On putnike ovdje usmjerava na rimske, turske i austrijske puteve kojih odavno nema. Zato sam, na mnogim mjestima, na svim raskrsnicama postavio svoje putokaze. I riješio problem, raportira gostoprimljivo i preduzetnički odlučno naš domaćin, uporan da pokaže i svojevrstan seoski muzej.

- Ja sam po duhu i sklonostima kolekcionar. Ovdje je kredenac babe Ljube, starine strine Mire, stari radio-prijemnik, pokrivke i prostirke, poljoprivredne alatke, vodijeri, tatijeri ili lijevci, brusovi, kose, vile, stari šporeti fijakeri, buradi i kace, mistrije i ravnala za beton... Svega ima, i priča se može ispričati o svakom predmetu. Ali, to ćemo drugom prilikom, sada imam drugih obaveza.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Na kraju, na rastanku, opet se nametnu tema, a više problem s početka razgovora, nakon prvog susreta.

- Putevi su ranije bili lošiji, bilo je mnogo rupa, sada su nasute šljunkom i mnogo je bolje, lakše je putovati. Ko ima jaku volju, uvijek će doći, njivom i šumom, ako nije moguće putem. To mene nije pokolebalo. Ja sam prvi u selu pokrenuo neki biznis. Prije mene odavde se uvijek odlazilo, a ja sam prvi u pola vijeka došao. Izdajem kolibe, uslužujem kampere i pripremam hranu, živim u svome filmu. Ne zanima me šta drugi o tome razmišljaju, ja znam koliko mogu i šta hoću.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Tuključane okružuju sela Johova, Čelebinci, Jasenje, Mrazovci, Suvaja, Brekinja, Pobrđani i Komplenac. Selo je izrazito brdovito i bogato je izvorima pitke vode te brojnim potocima i rječicom koja se zove Tuklešnica. Smatra se, po historijskim zapisima, da je naseljeno u 18. vijeku sa područja Manjače. Najčešća prezimena su Puzigaća, Kos, Kondić, Novaković, Pralica, Rauš i Marjanović. Za ovaj region karakterističan je veliki broj vrsta ptica, a najbrojnije su jastreb, gavran, vrabac, sjenica, lasta, soa, kos, pa otuda i potiču pojedina prezimena, prenose Nezavisne

Komentari (0)

Nema komentara

Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.

Prijavi se na naš newsletter!