Obilježena godišnjica pogibije Čedomira Domuza, legendarnog Vuka s Igmana

Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na lokalitetu Brezovače na Igmanu danas je obilježena godišnjica pogibije komandanta Čedomira Domuza, istinskog patriote i legendarnog branitelja naše domovine.

U borbama vođenim za Trnovo, prije 34 godine, kao jedan od ključnih ljudi u organizaciji odbrane Igmana, život za Bosnu i Hercegovinu položio je čovjek koji je iza sebe ostavio priču o herojstvu i bezrezervnoj ljubavi prema domovini.

Oglasio se Teo DomuzEmotivna poruka sina heroja Čedomira Domuza: "Mirno spavaj, stari moj! Nije bilo uzalud"

Velikom heroju je danas, među ostalima, počast odao i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović. On je poručio da Čedomir Bato Domuz pripada plejadi bosanskohercegovačkih heroja koji su u najtežim trenucima pokazali da se ljubav prema domovini dokazuje djelima, a ne riječima.

- U najtežim trenucima za Bosnu i Hercegovinu, Čedo je bio jedan od onih čije ime danas pamtimo s posebnim pijetetom. Kada vidimo šta je danas ostavio iza sebe, ne možemo a da ne budemo ponosni na njegovu ostavštinu. Naša je kolektivna odgovornost da istinu o našim herojima prenosimo budućim generacijama, jer narod koji čuva svoje heroje čuva i vlastitu slobodu, istakao je Osmanović.

- Ime Čedomira Domuza ostaje trajni simbol patriotizma, časti i nepokolebljive odanosti Bosni i Hercegovini, a njegovo djelo nastavlja živjeti kao inspiracija svima koji vole i poštuju svoju domovinu, dodao je.

Odbrana Igmana

Čedomir Domuz, među saborcima poznat kao Bato i legendarni "Vuk s Igmana", bio je jedan od ključnih ljudi u organizaciji odbrane Igmana, planine koja je u najtežim danima opsade Sarajeva predstavljala jedinu kopnenu vezu s ostatkom slobodne teritorije. Zajedno sa svojim dobrovoljcima uspio je odbraniti prostor od presudnog značaja za opstanak glavnog grada.

Čedomir Domuz je za iskazanu hrabrost odlikovan najvišim ratnim priznanjima, među kojima su "Zlatni ljiljan", "Policijska medalja za hrabrost" i "Orden zlatnog grba s mačevima". Ipak, oni koji su ga poznavali pamte ga prije svega kao čovjeka koji je uvijek bio uz svoje saborce i koji je vlastitim primjerom ulijevao sigurnost i odlučnost.

Domuz je iza sebe ostavio suprugu Vesnu te sina Tea i kćerku Sanju. Njegova porodica, kao i brojni saborci, godinama čuvaju uspomenu na čovjeka koji je, kada je rat pokucao na vrata, bez razmišljanja izabrao da stane u odbranu svojih komšija, prijatelja i domovine.

Istog dana, na području Trnova poginuo je i Smajo Somo, najstariji dobrovoljac među braniocima Igmana. Iako je imao 70 godina, nije želio ostati po strani dok se branila Bosna i Hercegovina, a saborci ga pamte po velikoj hrabrosti. Više od tri decenije nakon njihove pogibije, Čedomir Bato Domuz i Smajo Somo ostaju simboli hrabrosti, požrtvovanosti i odbrane Bosne i Hercegovine, a njihovi svirepo oduzeti život ostaju trajni podsjetnik na cijenu naše današnje slobode.