Nebo na kraju tunela: Kako je nakon opsade Sarajeva aerodrom ponovo rođen

Biti dio aerodromskog kolektiva za vrijeme bivše Jugoslavije predstavljalo je posebnu čast, nostalgično se prisjeća računovođa Mihelina Bičakćić koja je karijeru na aerodromu započela 1991. godine. 

Prvi put otvoren u junu 1969, tadašnji Aerodrom Sarajevo - Ilidža uglavnom je bio poveznica sa Zagrebom i Beogradom iz kojih se letjelo za dalje destinacije. 

- To su bile firme koje su odskakale od tadašnjih fabrika. Prije rata bilo je 160 radnika. Ja sam obavljala svoje poslove do 9. aprila 1992. godine, a nakon početka agresije JNA je preuzela aerodrom. Nakon 9. aprila prestala sam dolaziti i nisam slutila, kao ni moje kolege, šta će se moći desiti, kaže Bičakčić govoreći o sudbini koja je zadesila Sarajevo tokom opsade. 

Pripadnici JNA-a (Vazduhoplovna akademija iz Rajlovca) zauzeli su sarajevski aerodrom u noći između 4. i 5. aprila 1992, a polovinom juna predale su ga srpskim paravojnim jedinicama. Civilno letenje bilo je u potpunosti obustavljeno, dok su vojne i humanitarne letove obnovile jedinice UNPROFOR-a. 

Do izgradnje Tunela spasa ispod piste sarajevskog aerodroma, srpske snage ubile su 800 građana Sarajeva koji su pretrčavali pistu u potrebi za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim teritorijama Butmiru i Hrasnici. 

Glavni projektant Tunela spasa, inžinjer Nedžad Branković, u razgovoru za Oslobodjenje.ba prisjetio se prvog susreta s barikadama na aerodromu kada je započinjao izgradnju tunela koji je tokom opsade bio jedina slamka spasa za Sarajevo i njegove građane: 

- Zadnja tačka potpune čelične opsade Sarajeva bio je trenutak blokade aerodroma. Mi smo počeli radove na tunelu u veoma teškim uslovima, jer smo morali osigurati da oni koji su se protivili gradnji tunela ispod piste, ne mogu povezati kuda ide trasa tunela kad gledaju naše aktivnosti na terenu. Nadalje, morali smo osigurati stabilnost piste, jer su već započeli humanitarni letovi na aerodromu. Tunel je bio izrazito značajan kao vojna i civilna infrastruktura. Sjećam se da je, prije izgradnje tunela, samo jedno jaje koštalo 5-6 maraka, a bili smo sretni ako smo ga mogli naći. Nikad se nisam bavio evaluacijom učinaka tunela, ali bili su nemjerljivi, navodi Branković. 

Još prije završetka rata, dio predratnog kolektiva pripremao je planove za obnovu aerodroma. Sanacija piste, terminala, nabavka opreme, školovanje kadra, bili su samo neki od koraka koji su uslijedili nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. 

- Mi smo doslovno došli u ruševine. Mi smo morali rukama da kupimo vodu da bismo otvorili šalter za registraciju, jer je sve prokišnjavalo. Svi smo bili motivirani da pravimo nešto ponovo, da vratimo život državi, prisjeća se tadašnja zemaljska stjuardesa, a današnja pomoćnica direktora sektora aerodromskih usluga Mirzeta Šehović-Kadić. 

Civilne vlasti BiH započele su upravljati aerodromom od aprila 1996, a 15. augusta Međunarodni aerodrom Sarajevo ponovo je rođen otvaranjem saobraćaja za civilni promet. Za ljude koji su MAS gradili ispočetka, rad na aerodromu je više od posla. 

- Više sam života proveo na aerodromu, nego prije aerodroma. Bilo je veoma rigorozno početi raditi, jer smo prolazili provjere od strane EUFOR-a, odnosno SFOR-a. Ta '96. čini mi se kao da je bila nedavno, jer se sjećam mnogo stvari - dolaska Michaela Schumahera, grupe U2, govora pape Ivana Pavla II, kaže direktor sektora saobraćaja Edi Hasanović. 

Elvedina Sultanović je 1996. karijeru na aerodromu započela kao zemaljska stjuardesa. Tri decenije kasnije, u penziju uskoro odlazi kao dispečerka. Prisjećajući se početnih koraka poslije rata, kaže da nije ni slutila razvoj kakvom svjedoči danas dok iz glavnog grada BiH nadgleda desetine letova u brojne evropske i svjetske destinacije. 

- Mi smo tada došli u ruševine i nisam zamišljala da će to biti ovako, mnogo veće nego što se očekivalo, kaže Sultanović. 

U četvrtu deceniju poslijeratnog života, Međunarodni aerodrom Sarajevo ulazi iznova obarajući rekorde u broju opsluženih putnika. Danas imaju viziju daljeg razvoja i rasta, a nekad su se ljudi aeodroma radovali nebu na kraju tunela - danu kada je sarajevski aeodrom ponovo oživio.