Gradić koji je osvojio turističkog Oscara najveći je turistički adut BiH

Dok se na obalama Trebižata smjenjuju zvuci pjesme, žubor rijeke i ljetni žamor turista, Ljubuški posljednjih godina ispisuje jednu od najzanimljivijih turističkih priča u Bosni i Hercegovini.

Od skrivenog hercegovačkog bisera do destinacije koja je dobila jedno od najprestižnijih priznanja u svijetu turizma – Zlatnu jabuku Svjetske federacije turističkih novinara i pisaca (FIJET), piše Večernji.

Priznanje koje se često naziva turističkim Oscarom dodijeljeno je Ljubuškom zbog njegovog pristupa razvoju turizma, ali i nastojanja da se istovremeno očuvaju prirodne i kulturne posebnosti ovog kraja.

FIJET je Ljubuški opisao kao dragulj poznat po vodopadima, bogatoj historijskoj baštini, snažnom lokalnom identitetu i održivom razvoju turizma.

Ljubuški je tako postao prva destinacija iz Bosne i Hercegovine kojoj je pripala Zlatna jabuka.

Kravica je tek početak priče

Najpoznatiji simbol turističke ponude ovog kraja bez sumnje je vodopad Kravica.

Prije svega dvadesetak godina riječ je bila o lokalnoj prirodnoj atrakciji bez ozbiljnije turističke infrastrukture. Danas je Kravica destinacija koju posjećuju gosti iz brojnih zemalja.

Staze, parking, ugostiteljski objekti i druga infrastruktura promijenili su izgled lokaliteta, dok je istovremeno fokus ostao na očuvanju prirode.

Kravica, međutim, nije jedini vodopad koji privlači posjetioce. Tu su i Koćuša u Veljacima te Čeveljuša, odnosno Mandića jaz.

Sve ih povezuje rijeka Trebižat, jedna od najvećih prirodnih vrijednosti ovog kraja.

Tvrđava iznad grada i pogled koji seže prema moru

Iznad Ljubuškog nalazi se tvrđava hercega Stjepana Kosače, koja posljednjih godina prolazi kroz temeljitu obnovu.

Utvrda polako dobija prepoznatljiv izgled, a prostor oko nje dobija i nove sadržaje. Pogled s tvrđave posebno je atraktivan u večernjim satima, kada se iznad hercegovačkog pejzaža smjenjuju boje zalaska sunca.

Nedaleko od tvrđave nalazi se i uzletište za paraglajdere, pa ovaj lokalitet sve više privlači i ljubitelje adrenalinskih aktivnosti.

Priča o tvrđavi povezana je i s legendom prema kojoj je herceg Stjepan Kosača Ljubuški počeo graditi u čast svoje druge supruge, koju je narod prozvao Ljubuša. Prema toj legendi, upravo je po njoj grad dobio ime.

Ako je priča tačna, Ljubuški je, barem prema legendi, grad nastao iz ljubavi.

Od Rimljana do Humačke ploče

Ljubuški nije samo priča o prirodi.

Na području grada nalaze se brojni tragovi različitih civilizacija, od Ilira i Rimljana do srednjovjekovnog i novijeg perioda.

Posebno mjesto zauzima rimski vojni kompleks Bigeste na Gračinama, gdje su boravile rimske legije, ali i penzionisani rimski vojnici.

Danas je na tom lokalitetu uređen posjetiteljski centar koji turistima približava rimsku historiju ovog kraja.

Na području Ljubuškog pronađeni su i ostaci ranokršćanskih bazilika, kao i stećci na čak 45 lokaliteta.

Posebno mjesto u kulturnoj ponudi ima franjevački samostan na Humcu, gdje se nalazi jedan od najstarijih muzeja u Bosni i Hercegovini.

U muzeju se čuva Humačka ploča iz 12. stoljeća, jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih spomenika ovog prostora, kao i brojni arheološki predmeti.

Samostanska biblioteka čuva više od 20.000 knjiga, među kojima su i vrijedna stara izdanja Homerovih djela.

Vino, masline, pršut i janjetina

Ljubuški sve više postaje i destinacija za ljubitelje gastronomije.

Trebižat je okružen brojnim restoranima koji tokom ljetnih mjeseci privlače veliki broj gostiju. Mnogi posjetioci iz Dalmacije dolaze upravo zbog ambijenta, hrane, ali i cijena koje su često znatno niže nego s druge strane granice.

Posebno mjesto imaju domaći proizvodi – od mesa i pršuta do ribe, voća i povrća.

Hercegovačka vina posljednjih godina također su sve prepoznatljivija.

Žilavka i blatina predstavljaju zaštitne znakove ovdašnje vinarske tradicije, dok se sve više pažnje posvećuje i trnjaku.

Ljubuški je dio Vinske ceste Hercegovine, a u njegovoj okolini djeluje niz vinarija i podruma.

Među njima su Begić, Nuić, Škegro, Milas, Sušac, Keža i Majić.

Hercegovina postaje i zemlja maslina

U ljubuškom kraju posljednjih godina značajno su povećane i površine pod maslinama.

Posebno se izdvaja maslinik porodice Mikulić, koji se prostire na oko 50 hektara i ima više od 7.000 stabala.

Na hercegovačkom kršu uspješno rastu različite sorte maslina, a proizvodnja maslinovog ulja sve više dobija međunarodnu potvrdu kroz nagrade na svjetskim takmičenjima.

Ovaj razvoj pokazuje kako se nekadašnji kamenjar može pretvoriti u produktivno poljoprivredno zemljište.

Nekada je ovaj kraj bio poznat po duhanu i ranom voću i povrću, dok je danas sve više prepoznatljiv po vinu, maslinama i drugim domaćim proizvodima.

Turizam koji nije ostao samo na hotelima

Jedna od posebnosti Ljubuškog jeste to što se turistički razvoj nije sveo samo na nekoliko velikih atrakcija.

Obnavljaju se stare kamene kuće, razvija ruralni turizam, uređuju izletišta i stvaraju novi sadržaji.

U pojedinim selima danas se mogu vidjeti obnovljene kamene kuće s bazenima, pretvorene u luksuzne objekte za odmor.

Upravo spoj tradicije i savremenog načina odmora postao je jedan od razloga zbog kojih Ljubuški privlači sve veći broj gostiju.

U ovaj kraj dolaze i ljudi izvan Hercegovine, uključujući strane državljane koji su odlučili ovdje živjeti.

Privlače ih klima, priroda, saobraćajna povezanost, kvalitet života i blizina Jadrana.

Ljubuški je posebno dobro povezan s Hrvatskom, Mostarom i ostatkom Hercegovine, što dodatno olakšava dolazak turista.

Turizam i demografija

Ljubuški i šire područje Zapadnohercegovačkog kantona posljednjih godina bilježe i zanimljive demografske trendove.

Ulaganja u vrtiće, škole i podršku mladim porodicama dio su nastojanja da se ljudima omogući kvalitetniji život i ostanak u ovom kraju.

Turizam pritom nije samo izvor prihoda. On je postao dio šireg razvoja lokalne ekonomije, poljoprivrede, ugostiteljstva i malog poduzetništva.

Sport, muzika i kultura

Turističku ponudu upotpunjuju brojne manifestacije.

Ljubuški Outdoor festival povezuje sport, prirodu i kulturno-historijsku baštinu. U programu su trčanje, biciklizam, trail, paraglajding i druge aktivnosti koje učesnike vode kroz prirodne i historijske lokalitete.

Tu je i Ljubuški Jazz Fest, koji posebnu pažnju posvećuje mladim muzičarima.

Festival nije fokusiran samo na koncerte već i na edukaciju, radionice i rad s mladim talentima.

Ljubuški ima i snažnu muzičku tradiciju, a posebno je zanimljiva priča Tonyja Mandicha, nekadašnjeg potpredsjednika Atlantic Recordsa, koji je tokom karijere radio s velikim svjetskim muzičkim imenima.

Mandich je svom rodnom gradu donirao brojne nagrade i vrijedne predmete iz svoje karijere, s idejom da budu temelj budućeg muzeja popa i rocka.

Grad koji je pronašao svoj turistički identitet

Ljubuški je dugo bio izvan glavnih turističkih ruta.

Danas je situacija potpuno drugačija.

Vodopad Kravica privlači goste iz cijelog svijeta, tvrđava hercega Stjepana postaje sve važniji historijski lokalitet, Trebižat daje posebnu prirodnu vrijednost, dok vina, maslinovo ulje i gastronomija stvaraju sve prepoznatljiviju turističku priču.

Najvažnije je što se sve to nastoji povezati u jednu cjelinu.

Priroda, historija, kultura, gastronomija, sport i ruralni turizam ovdje nisu odvojene priče, nego dijelovi iste turističke ponude.

Upravo je to prepoznala i međunarodna turistička javnost kada je Ljubuškom dodijelila Zlatnu jabuku FIJET-a.

Priznanje koje su prije njega dobili Dubrovnik, Split, Opatija, Rovinj, Međimurje, Agrigento, Novi Sad, Izmir i Temišvar sada je stiglo i u Hercegovinu.

I možda je upravo u tome najveća priča Ljubuškog.

Grad nije pokušao postati nešto što nije.

Umjesto toga, počeo je ulagati u ono što već ima – rijeku, slapove, vinograde, masline, tvrđavu, arheološku baštinu, gastronomiju, muziku i ljude.

A ono što je nekada bilo lokalno blago danas sve više postaje turistički adut cijele Bosne i Hercegovine.