Da li je budućnost naše djece na prodaju?

Aktivisti koji su život posvetili borbi za očuvanje prirodnog okoliša ponekad se uključe direktno u izborni proces, prakticirajući svoje pravo ne samo da biraju nego i da budu izabrani. U ovakvim slučajevima, u HNK-u i Kantonu 10 političari su odmah iskoristili priliku da ih kompromituju, umanjujući time i značaj teških ekoloških pitanja.

Stražari porodica

Tako je nedavno Tadija Ljubičić iz HSP-a BiH prozvao “neformalne” grupe građana zbog parazitiranja na zaštiti okoliša. Prije toga, kroz zvanična saopćenja Vlade Kantona 10 s Ivanom Vukadinom na čelu, također je nevladinim organizacijama i aktivistima prigovoreno upuštanje u politiku.

Ovakve konfrontacije poražavajuće su pogotovo za male sredine, koje odavno gube stanovništvo, jer su se mnogi umorili od političke bezobzirnosti i kratkovidnosti, pa su izgubili nadu u budućnost za svoju djecu, smatra Anđa Ćosić, utemeljiteljice KODD-a (Koalicija za odgovornu demokraciju i dostojanstvo).

- Nije nas ostalo puno na ovim prekrasnim krškim poljima: duvanjskom, livanjskom, kupreškom. Puno smo vremena izgubili, jer smo imali previše povjerenja u one koje smo birali da nas zastupaju. Sad vidimo da moramo biti stražari nad vlastitim ognjištima, jer se naša ognjišta, naše nebo, naša brda prodaju u bescjenje. Nekad iz loše namjere, nekad iz neznanja, upozorava Ćosić.

Da pitanja od ekološkog značaja ne budu prigušena u cijeloj državi, postarala se i Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT), koja od političkih stranaka traži konkretne aktivnosti na očuvanju voda, zraka i šuma u državi.

- Smatramo da su u predizbornoj utrci ova pitanja životna. Nepoželjniji projekti uzrokuju ogromne devastacije koje utiču na živi svijet, uključujući i čovjeka, kazala nam je Lejla Kusturica iz ACT-a.

Kada su, na primjer, u pitanju kantoni koji graniče sa Hrvatskom, ekološka kriza postala je dramatična, naročito poslije nedavnih požara.

- Više od 80 hiljada hektara šume je izgorjelo prije koju sedmicu, a to vam je kao 105.000 fudbalskih stadiona. Ipak, u FBiH nema zakona o šumama već 17 godina, lokalci se vode kantonalnim zakonima, ali jedan od tih kantona nema nikakvog propisa i tu vlada potpuna anarhija u šumarstvu. To je životno pitanje za HNK, ali i sve nas. Političari koji se bore za fotelje trebali bi da imaju planove i strategije, od transparentnog upravljanja mineralnim sirovinama pa nadalje, istakla je Kusturica.

Odgovori na konkretna pitanja koje ACT traži od kandidata tiču se kazni predviđenih za zagađivače, zastarjelog Zakona o vodama FBiH, Neretve i hidroelektrane Ulog, ali i projekta Gornji horizonti. Pitanja tretiraju i zabranu gradnje malih hidroelektrana u RS-u, zaštitu kritičnih mineralnih sirovina u BiH, potom preispitivanje slučaja rudnika Rupice u Varešu, zakon o šumama, te dolazak data centara u BiH koji bi koristili naše rijeke za hlađenje, posljedice ekstremnih poplava i suša.

Ni vode ni zraka

Problem je i što USK nema niti jednog vodnog inspektora, zaštićenih područja prirode ima manje od četiri posto u državi, FBiH nema prostorni plan, privatni rudnici poput Bukove Kose truju građane, koji nemaju političku podršku.

- Možda neko ne doživljava bitnim pitanja kakav će biti naš zrak, hoćemo li imati pitku vodu. Evo, u Sarajevu već imamo redukcije vode. Ali, kad jednog dana otvore kućna vrata pored nekog rudnika, sa svim štetnim isparavanjima, dok nam djeca do škole hodaju zajedno sa šleperima koji izvlače rude i šalju ih i na istok i zapad, postaće svjesni realnosti koju već živi značajan broj naših građana, upozorava Kusturica.