Brifing u Kongresu SAD: "Zagreb i Beograd ostvaruju ratne ciljeve u BiH"

U Kongresu Sjedinjenih Američkih Država održan je brifing posvećen političkim i sigurnosnim prilikama na zapadnom Balkanu, s posebnim fokusom na demokratiju, korupciju, regionalne uticaje i predstojeće izbore u Srbiji.

Skup je organizirao dvostranački Counter-Kleptocracy Caucus, a domaćin je bio republikanski kongresmen Joe Wilson. Na panelu su učestvovali Ivana Stradner, Luke Coffey i Reuf Bajrović.

Nakon izlaganja Stradner, koja je govorila o unutrašnjim političkim prilikama u Srbiji, Bajrović je pažnju usmjerio na širi region, posebno na posljedice politika Beograda i Zagreba prema susjednim državama i Bosni i Hercegovini.

Bajrović je svoju osnovnu tezu sažeo tvrdnjom da popuštanje regionalnim silama na račun manjih susjednih demokratija ne donosi stabilnost, već, kako je rekao, dodatno podstiče nestabilnost.

„Moja centralna teza je jednostavna: popuštanje regionalnim silama na račun susjednih demokratija ne obuzdava nestabilnost – ono je subvencionira“, rekao je Bajrović.

Prema njegovim riječima, zapadnu politiku prema Balkanu od približno 2017. godine karakterizira pristup koji je nazvao „stabilokratijom“. Kako je objasnio, riječ je o politici u kojoj se većim državama regiona daje širi prostor za djelovanje prema manjim susjedima u očekivanju da će zauzvrat osigurati političku stabilnost.

„U praksi je to značilo udovoljavanje ambicijama Beograda u Bosni i Crnoj Gori, zahtjevima Zagreba u Bosni i identitetskim uslovljavanjima Sofije prema Sjevernoj Makedoniji“, ustvrdio je Bajrović.

Govoreći o Srbiji i Hrvatskoj, rekao je da Beograd i Zagreb koriste različite političke instrumente, ali da susjedne države posmatraju kao prostor vlastitog strateškog uticaja.

Kao jedan od primjera naveo je odnos prema presuđenim ratnim zločincima. Bajrović je podsjetio na reakcije u Hrvatskoj nakon presude Slobodanu Praljku pred Haškim tribunalom, navodeći da je premijer Andrej Plenković presudu nazvao „dubokom moralnom nepravdom“, kao i na komemoracije Praljku u Zagrebu.

Povukao je paralelu sa Srbijom, navodeći da Ratko Mladić i dalje predstavlja simbol koji se, prema njegovoj ocjeni, koristi za nacionalističku mobilizaciju.

Najveći dio izlaganja koji se odnosio na BiH Bajrović je posvetio Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću te odnosu Beograda i Zagreba prema njima.

Prema njegovim riječima, bez obzira na međusobne nesuglasice Srbije i Hrvatske, Dodik i Čović imaju zajednički politički interes u održavanju Bosne i Hercegovine slabom i podijeljenom.

„Dok se Beograd i Zagreb ne slažu na mnogim poljima, njihovi regionalni posrednici – Milorad Dodik i Dragan Čović – nalaze zajednički interes u održavanju Bosne slabom, fragmentiranom i zaključanom u etničke domene“, rekao je Bajrović.

Posebno je govorio o izbornim tehnologijama i nastojanjima da se unaprijedi integritet izbornog procesa u BiH.

Bajrović je ustvrdio da su Dodik i Čović pokušavali spriječiti uvođenje tehnologija poput biometrijske identifikacije birača i optičkih skenera glasačkih listića. Prema njegovoj tvrdnji, protivljenje tim tehnologijama bilo je povezano sa zaštitom postojećih sistema izborne manipulacije i političkog patronata.

Dodikovu politiku opisao je kao separatistički projekt usmjeren protiv temelja države Bosne i Hercegovine, dok je za Čovićevu politiku rekao da teži uspostavljanju ekskluzivne etničke kontrole koja bi njegovoj stranci omogućila položaj nezaobilaznog političkog posrednika.

U najdirektnijoj ocjeni odnosa Zagreba, Beograda i njihovih političkih saveznika u BiH, Bajrović je rekao:

„Beograd podržava Dodika; Zagreb podržava Čovića, koristeći svoj položaj u EU i NATO-u kako bi zaštitio tu agendu – ostvarujući ratne teritorijalne ciljeve kroz mirnodopske pravne mehanizme.“

Bajrović je govorio i o Crnoj Gori, gdje je, prema njegovim riječima, politika povezana s Beogradom prisutna kroz stranke koje učestvuju u koalicionoj vlasti, kao i o Sjevernoj Makedoniji i njenim odnosima s Bugarskom.

Na kraju izlaganja predstavio je i tri prijedloga za buduću američku politiku prema zapadnom Balkanu.

Prvi se odnosi na širu primjenu američkih sankcija prema prekograničnim korupcijskim mrežama, uključujući korištenje Globalnog Magnitsky režima i Izvršne uredbe 14033.

Drugi prijedlog odnosi se na odnos Washingtona prema saveznicima. Bajrović je poručio da članstvo u NATO-u ili Evropskoj uniji ne bi trebalo davati slobodu državama da, kako je rekao, destabiliziraju susjede, blokiraju tehnologije za zaštitu integriteta izbora ili prikrivaju korupciju.

Treći prijedlog odnosi se na zaštitu izbornog procesa i mogućnost građana da na izborima mijenjaju postojeće političke strukture.

„Narodi Balkana zaslužuju slobodu da biraju vlastite lidere i određuju vlastitu budućnost. Američka politika mora podržavati taj suverenitet bez izuzetka“, zaključio je Bajrović.