Bijeli nišani kao opomena: Klanjana kolektivna dženaza u Kamičanima za pet žrtava

U Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu danas je klanjana kolektivna dženaza za pet žrtava s područja Prijedora. Posljednji smiraj danas su pronašli Azmir Hajrudin (24), najmlađa žrtva ovogodišnje dženaze, Hase Omić (74), Adem Hopovac, Jusuf Jelečević i Muhamed Cerić.

Klanjanjem kolektivne dženaze danas je u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu okončano obilježavanje Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane.

Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su na različitim lokalitetima, među kojima su Kruhari, Ljubija, Sanski Most i Čarakovo. Neka tijela ekshumirana su još 1997. godine, dok se na konačnu identifikaciju i ukop čekalo gotovo tri decenije. U skladu sa željama porodica, nakon zajedničke dženaze u Kamičanima žrtve će biti ukopane u različitim mjesnim mezarjima.

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, koji je predvodio kolektivnu dženazu, poručio je da juli u životima i kolektivnoj memoriji bošnjačkog naroda ostaje mjesec najdublje tuge i bolnih sjećanja.

Kazao je da se svake godine u ovom periodu iznova proživljava ista bol, uz odavanje počasti žrtvama genocida u Srebrenici i prisjećanje na stravične zločine s elementima genocida počinjene u dolini rijeke Sane.

- Dug je i pretežak spisak mjesta na kojima je naš narod bio izložen svirepoj eliminaciji od strane onih koji su izgubili svaku ljudskost. Danas smo ponovo ovdje, na šehidskom mezaru u Kozarcu, ispred zemnih ostataka nevino ubijenih ljudi, žena i djece, rekao je Kavazović.

Dodao je da se u toj dubokoj tuzi osjeća i tračak olakšanja jer su, nakon decenija traganja, pronađeni posmrtni ostaci žrtava kako bi im bila klanjana dženaza i podignuti bijeli nišani.

Istakao je da bol porodica dodatno otežava činjenica da se i danas, više od tri decenije nakon zločina, traga za posmrtnim ostacima stotina ubijenih ljudi iz ovog kraja.

- Njihove kosti ni nakon više od tri decenije nisu pronašle smiraj, jer oni koji su zločine osmislili i izvršili i dalje kukavički šute. Zastrašujuća je i sama pomisao na to da su tragovi svjesno skrivani, a tijela žrtava komadana i premještana iz jedne masovne grobnice u drugu, naglasio je reisul-ulema.

Poručio je da je, zarad budućih generacija i savjesti cijelog čovječanstva, obaveza istinu iznijeti na svjetlo dana.

- Ona mora biti trajna opomena o tome šta je u stanju učiniti pomračeni um zadojen mržnjom. Mi od te borbe za istinu i pravdu nećemo, s Božijom pomoći, odustati, rekao je Kavazović.

Uputio je poziv svima koji imaju bilo kakva saznanja o grobnicama nevino ubijenih da prekinu šutnju i pomognu u pronalasku preostalih žrtava.

Obraćajući se prisutnima, kazao je da je preživjelima suđeno da nose svoju bol, ali i da nastave živjeti ponosno i dostojanstveno.

- Naša je sveta dužnost da ustrajemo u pravnoj borbi i učinimo sve što je u našoj moći da se svi zlikovci privedu pravdi. Pozivam naš narod na duhovnu budnost i povratak istinskim vrijednostima naše vjere, koje su nam najbolji štit od moralne degradacije, poručio je.

Sa šehidskog mezarja u Kozarcu ponovo je pozvao na jedinstvo i odgovornost.

- Pogledajmo u ove bijele nišane i izdignimo se iznad sebičnosti i sitnih zavada. Zabluda je vjerovati da ćemo se spasiti povijanjem glave pred zlom, zaključio je reisul-ulema Kavazović.

Tokom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane poručeno je da kultura sjećanja predstavlja obavezu prema žrtvama, ali i upozorenje budućim generacijama na posljedice negiranja ratnih zločina i genocida.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović poručio je danas u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu da se od borbe za istinu i pravdu, traganja za nestalima i procesuiranja odgovornih za ratne zločine u Prijedoru i dolini Sane nikada ne smije odustati.

- Ovdje smo da porodicama šehida iskažemo duboko poštovanje i zahvalnost jer neumorno čuvaju istinu i bore se za pravdu. Ovdje smo jer nikada nećemo zaboraviti masovna ubistva, mučenja, progone, istrebljenja, deportacije, prisilna premještanja i širenje terora među civilnim stanovništvom, rekao je Bećirović.

Govoreći o presudi bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, Bećirović je naveo da je Prijedor označen kao mjesto sistematskog ubijanja, zatvaranja i progona Bošnjaka i Hrvata radi njihovog trajnog uklanjanja.

- Naša je obaveza da nikada ne odustanemo od traganja za nestalima i da procesuiramo sve ratne zločine. Zadatak naučnih i drugih institucija jeste da objektivno i cjelovito analiziraju relevantne dokumente i sačuvaju istinu za buduća pokoljenja - kazao je.

Dodao je da je ljudska i civilizacijska obaveza čuvati istinu o logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz koje su prošle hiljade ljudi.

- Naša je dužnost čuvati dostojanstvo žrtava i graditi Bosnu i Hercegovinu kao državu u kojoj svi građani imaju jednaka ljudska prava. Najbolji odgovor velikodržavnim politikama jeste izgradnja demokratske i pravedne BiH, države u kojoj će svaki čovjek biti siguran - poručio je Bećirović.

Na komemoraciji žrtvama obratio se i istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Mujo Begić kazao je da je Trnopolje bilo mjesto masovnog zatočenja žena, djece i starijih osoba, ali i prisilnih deportacija, sistematskog zlostavljanja i seksualnog nasilja.

- Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine odlukom Kriznog štaba tadašnje Srpske opštine Prijedor, zajedno s logorima Omarska i Keraterm. Kroz njega je prošlo oko 23.000 Bošnjaka i Hrvata iz prijedorske regije, uglavnom žena, djece i starijih osoba, koji su bili zatočeni u uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva, rekao je Begić.

Dodao je da je Trnopolje bilo mjesto kroz koje je prošlo oko 23.000 civila, koji su živjeli u neljudskim uslovima, bez osnovnih sredstava za život. Istovremeno, logor je bio mjesto masovnih deportacija i teških zločina nad ženama, djecom i drugim zatočenicima.

- Zato je važno da se ova mjesta pamte i da o njima govore buduće generacije. Zatočenici su bili smješteni u školskim prostorijama, Domu kulture, okolnim kućama, ali najvećim dijelom na otvorenom, pod improvizovanim skloništima. Nisu imali pitku vodu, hranu, higijenske uslove niti bilo šta što je neophodno za dostojanstven život, naveo je on.

Naglasio je da je Trnopolje bio logor žena i djece.

- To je mjesto na kojem su počinjena masovna silovanja i drugi teški oblici zlostavljanja. Žene i djevojčice odvođene su iz logora i izlagane sistematskom seksualnom nasilju, a mnoge su ubijene - rekao je Begić.