BBC-jev reporter o susretu s Mladićem i prizorima koji ga i danas progone

Komandant bosanskih Srba Ratko Mladić, kojeg su zbog njegovih postupaka tokom ratova na Balkanu 1990-ih nazivali "Krvnikom Bosne", preminuo je u zatvoru.

Specijalni dopisnik BBC-ja Allan Little pratio je raspad bivše Jugoslavije i susreo se s Mladićem tokom prvih mjeseci agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U nastavku prenosimo njegov tekst.

REAKCIJE NAKON SMRTI ZLOČINCA„Putuj, sramoto“: Srbijanski profesor žestoko o smrti Ratka Mladića

Noću ste mogli posmatrati požare etničkog čišćenja širom krajolika. Plamen je bio jedini izvor svjetlosti pod noćnim nebom, a crna dolina presijavala se od narandžastih odsjaja.

Mogli ste vidjeti muškarce iz našeg sela kako se nečujno kreću u sjenama svojih kuća, svaki naoružan nekim starim oružjem sačuvanim iz davno prošlih ratova koje se, baš poput strahova, sumnji i nepovjerenja, prenosilo s generacije na generaciju.

Jednog jutra posmatrao sam kolonu muškaraca i žena kako izlazi iz šume. Dva dana ranije protjerani su iz svojih domova i pobjegli su noseći sa sobom ono što su mogli ponijeti.

Većina ih je išla pješice. Neki su bili nagurani u stara poljoprivredna vozila koja su vukli magarci. Bilo ih je možda 40.000. Njihov rodni grad pao je nakon iznenadnog napredovanja srpskih snaga.

Među njima je bio jedan čovjek koji je izgledao kao da će se svakog trenutka srušiti. Zaustavio se kako bi razgovarao s nama.

Kazao je da je cijeli grad pobjegao. Tokom dugog puta prema sigurnosti razdvojio se od supruge i sada je bio zabrinut jer nije znao da li je uspjela stići. Njegova blijeda, gotovo prozirno bijela koža bila je zategnuta preko kostiju lica poput pergamenta. Čelo mu je bilo modro od pada.

Pitao sam ga koliko ima godina. Rekao je da ima 80.

"Mogu li vas pitati", rekao sam, "jeste li Hrvat ili Musliman?"

Sjećanje na to pitanje i danas me ispunjava stidom dok u mislima čujem njegov odgovor koji odjekuje kroz godine.

"Ja sam", rekao je, "muzičar."

Naše praktično etničko svrstavanje svodilo ih je na Srbe, Hrvate i Muslimane. Ali oni su bili i muzičari, naučnici, ljekari, vodoinstalateri, poljoprivrednici, majke i očevi, braća i sestre, a vrlo često i djeca.

Mladića sam upoznao tog prvog vrelog ljeta rata u Bosni. Bili smo u kasarni u Lukavici, na južnom rubu Sarajeva. Kasarna je bila prepuna oružja i paravojnih formacija koje su se prijeteći kretale unaokolo.

Kalašnjikov ste mogli kupiti za 200 dolara, a ručnu bombu za samo jedan dolar - istu cijenu, kako ću uskoro saznati, koliko je koštalo svježe jaje u opkoljenom gradu.

Rukovao sam se s njim, a on mi je čvrsto stegnuo ruku i privukao me sebi. Rekao mi je da se upravo vratio s linije fronta u centru Sarajeva i vidio sam da je bio preplavljen uzbuđenjem zbog neposredne blizine borbi.

Držao me za ruku nekoliko minuta, gledao me pravo u oči i govorio da je veliki branilac bratstva i jedinstva u bivšoj Jugoslaviji te da sanja o svijetu u kojem neće biti oružja ni rata. Već tada mi je djelovao fanatično - i opasno.

U godinama koje su uslijedile, snage pod njegovom komandom počinile su najteže ratne zločine na evropskom tlu od vremena nacista. Ratnom rječniku ostavile su sumorni novi eufemizam - etničko čišćenje. Počinile su masovna ubistva, istrebljenja, masovna silovanja i prisilna protjerivanja. Palile su selo za selom, sve u ime stvaranja etnički čiste srpske teritorije u Hrvatskoj i Srbiji. Na kraju su u Srebrenici počinile genocid.

Dva dana nakon što sam na tom vlažnom i blatnjavom putu upoznao starog muzičara, i sam sam na veoma ličan i, u tom trenutku, razarajući način bio uvučen u strasti rata.

Mog snimatelja Tihomira Tunukovića, čovjeka kojeg sam poznavao i s kojim sam radio prethodnih 18 mjeseci, ubio je srpski vojnik s položaja na uzvišenju iznad puta kojim je vozio. Rastali smo se ranije tog jutra. Imao je 25 godina i bio je talentovan i ambiciozan mladi filmski stvaralac iz Zagreba.

Njegovo tijelo odvezli smo nazad neravnim planinskim putevima do Splita. Srca su nam bila slomljena na njegovoj sahrani. Ta tuga povezala nas je s osjećajima koji su prožimali rat - porivom za osvetom i uzvraćanjem osvete - koji su bili tako izražena karakteristika svega čemu smo svjedočili.

General Mladić nije povukao obarač, ali je njegova komanda stvorila atmosferu u kojoj je samovolja prolazila nekažnjeno, a koja je desetine hiljada ljudi koštala života.