Dječak kojeg je Maranello otjerao ili kako je Kimi Antonelli "izmakao" Ferrariju

Pred Veliku nagradu Meksika, 20-godišnja senzacija ima velikih 123 boda prednosti na vrhu poretka vozača, čime je na pragu osvajanja naslova svjetskog prvaka u Formuli 1. Ako potvrdi dominaciju, Antonelli će postati prvi talijanski prvak još od legendarnog Alberta Ascarija 1953. godine.

Ipak, kada uoči krunidbe podigne pobjednički pehar, talijanski vozač neće nositi prepoznatljivo crveno odijelo Ferrarija. Umjesto u bojama ponosa iz Maranella, historijski uspjeh proslavit će u srebrno-crnom kombinezonu Mercedesa. Ova situacija pokrenula je brojne rasprave u Italiji o tome kako je domaći gigant propustio prepoznati i zadržati talijanskog talenta stoljeća.

Ispisaće historijuŠta je potrebno Kimiju Antonelliju da u Meksiku postane najmlađi F1 prvak ikad?

Sudbonosni posjet Maranellu i povijesna greška

GPBlog donosi priču o mladom talijanu, a korijeni ove propuštene prilike sežu gotovo desetljeće unedogled. Kada je Antonelli imao samo 11 godina, njegove nevjerojatne vožnje u međunarodnom kartingu već su privukle pažnju stručnjaka. Tadašnji šef Ferrarijeve vozačke akademije, Massimo Rivola, prepoznao ga je kao talenat kakav se rađa jednom u generaciji te ga pozvao u sjedište u Maranellu.

Mladi Talijan tada je sjeo u Ferrarijev napredni simulator, gdje je impresionirao prisutne svojim instinktom, kontrolom vozila i nevjerojatnom brzinom prilagodbe. Ipak, kada je trebalo povući ključni potez i službeno ga angažovati dugoročnim ugovorom, uprava tima je oklijevala.

Dok su u Maranellu vagali odluku, uz neslužbena nagađanja da se 11-ogodišnjaka smatralo premladim i "premalesnim" za ozbiljan rad u jednosjedima, reagovao je šef Mercedesa Toto Wolff. Srebrne strijele su u trenu osigurale mladog asa, ponudivši mu vrhunski razvojni program koji ga je doveo do mjesta u bolidu Formule 1.

Demant i sjena prošlosti

Iako se naknadno tvrdilo kako odbijenica nije bila pitanje manjka talenta, već tadašnjih logističkih i strukturnih ograničenja unutar tima, gorak okus u Italiji je ostao. Mercedes je dobio budućeg šampiona bez odštete, dok se Ferrari našao na meti kritika zbog svojih kriterija odabira mladih vozača.

Ovakav rasplet zapravo oslikava širi trend u odnosu Ferrarija prema talijanskim vozačima. Još od tragične pogibije Lorenza Bandinija 1967. godine u Monaku, mitski osnivač momčadi Enzo Ferrari navodno je zazirao od angažiranja Talijana u svojim bolidima zbog teškog emocionalnog tereta. Zbog toga je kroz desetljeća tek rijetkim domaćim vozačima, poput Michelea Alboreta ili Giancarla Fisichelle, bilo dopušteno sjesti za volan slavnog crvenog bolida.

Sada, dok cijela Italija slavi novog idola i povratak naslova na Apenine, u Maranellu ostaje podsjetnik na propuštenu priliku, na dječaka koji je prije mnogo godina prošao kroz njihova vrata, sjeo u njihov simulator, a zatim otišao pisati historiju u tuđem dvorištu.