Od Ibiševića do Alajbegovića, ovo je kompletna statistika BiH na Mundijalima

Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku zvanično je okončano, a spušta se zavjesa i sumiraju se utisci najvećeg Svjetskog prvenstva u historiji, na kojem je učestvovalo ukupno 48 timova.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine bila je među njima, a bilo je to našem timu ukupno drugo veliko takmičenje, nakon Svjetskog prvenstva 2014. godine u Brazilu. Zanimljivo je napraviti komparaciju između dva turnira, odnosno sabrati brojke našeg nacionalnog tima sa ova dva turnira, i time spustiti zavjesu na protekli period te se okrenuti onome što reprezentaciju čeka u budućnosti.

Na kraju SP-a 2026.Format Mundijala sa 64 reprezentacije je pošteniji od ovog sa 48

Za naš nacionalni tim na ova dva turnira nastupio je ukupno 41 igrač, a od njih 41, samo su dvojica zabilježila nastupe na oba turnira. Naravno, radi se o Seadu Kolašincu i Edinu Džeki.

Džeko i Kolašinac ujedno su i rekorderi nacionalnog tima po broju odigranih utakmica na Mundijalu, sa po šest nastupa, a teško je očekivati da oni svoje brojke poboljšaju nekad u budućnosti, jer nije realno ni da Kolašinac, a kamoli Džeko, ponovo nastupi na Svjetskom prvenstvu. Neki iz niza od 8 igrača sa po četiri nastupa na Svjetskom prvenstvu stoga bi mogli, i zapravo trebali oboriti rekord koji dijele Kolašinac i Džeko, a za to je potrebno da se plasiramo na još barem jedno Svjetsko prvenstvo u narednom periodu.

Inače, za reprezentaciju BiH u Brazilu je igralo 20 igrača, a na turniru u SAD, Kanadi i Meksiku nastupila su 23 igrača, s tim da su Džeko i Kolašinac odigrali oba turnira, pa dolazimo do brojke od 41 različitog fudbalera.

Reprezentacija BiH se u Brazilu sastala sa Argentinom, Nigerijom i Iranom, a na tek završenom Mundijalu sa Kanadom, Švicarskom, Katarom i Sjedinjenim Američkim Državama, pa možemo naše protivnike sortirati i po zonama. Od ukupno sedam različitih protivnika, dva su bila iz zone Centralne i Sjeverne Amerike, dva iz Azije, a po jedan iz Afrike, Južne Amerike i Evrope.

Sveukupno, naš nacionalni tim je odigrao 7 utakmica, ostvarivši 2 pobjede, uz 1 remi i 4 poraza, te ukupnu gol razliku 9:12. Na turniru u Brazilu imali smo učinak od jedne pobjede i dva poraza uz gol razliku 4:4, dok smo u SAD, Kanadi i Meksiku ostvarili učinak od jedne pobjede, jednog remija i dva poraza, uz gol razliku od 5:8.

Ermin Mahmić je najbolji strijelac reprezentacije BiH na Svjetskom prvenstvu i zapravo jedini strijelac sa dva postignuta gola. On je pogađao protiv Švicarske i Katara. Pored njega, još se šest igrača upisalo u listu strijelaca, a ona izgleda ovako:

Ermin Mahmić - 2 gola
Vedad Ibišević - 1 gol
Edin Džeko - 1 gol
Miralem Pjanić - 1 gol
Avdija Vršajević - 1 gol
Jovo Lukić - 1 gol
Kerim Alajbegović - 1 gol
Mahmoud Abounada - autogol

Zanimljiva je, međutim, i lista asistenata reprezentacije BiH na Svjetskom prvenstvu. Osam različitih igrača upisalo je asistencije za golove našeg nacionalnog tima, dok za jedan gol nije bilo asistenta.

Asistencije su tako upisali, hronološki gledano, Senad Lulić, Miralem Pjanić, Tino Sven Sušić, Sejad Salihović, Sead Kolašinac, Ivan Bašić, Edin Džeko i Dennis Hadžikadunić. Nijedan igrač nije upisao dvije asistencije, ali jeste zanimljivo da su Miralem Pjanić i Edin Džeko uspjeli da se smjeste i u kategorije asistenta i strijelca, što i nije iznenađujuće uzme li se u obzir koliki je njihov značaj za reprezentaciju BiH uvijek bio.

Edin Džeko je sa 40 godina, 3 mjeseca i 14 dana najstariji fudbaler koji je nastupio za Bosnu i Hercegovinu na Mundijalu, i rekord je to koji će biti jako teško oboriti. Međutim, on nije najstariji strijelac, a taj epitet pripada Vedadu Ibiševiću, koji je u momentu gola protiv Argentine imao 29 godina, 10 mjeseci i 9 dana.

Sa 18 godina, 9 mjeseci i 3 dana, Kerim Alajbegović je ubjedljivo najmlađi strijelac za reprezentaciju BiH na Mundijalu, a on je ujedno i najmlađi igrač koji je nastupio na velikom takmičenju za naš nacionalni tim. U momentu prvog nastupa na Svjetskom prvenstvu za reprezentaciju BiH, imao je 18 godina, 8 mjeseci i 22 dana.

Primjer Kerima Alajbegovića vjerovatno je najbolji pokazatelj da je došlo vrijeme nove generacije bh. fudbala i svi zbog toga s nestrpljenjem iščekujemo šta budućnost nosi. Rekordi koji su zabilježeni, nadamo se, počet će da se mijenjaju i ruše već na narednim velikim takmičenjima. Jer, potencijal za to imamo.