Format Mundijala sa 64 reprezentacije je pošteniji od ovog sa 48

Završeno je Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Prvo sa 48 reprezentacija. To povećanje broja učesnika odmah je značilo da će brojni rekordi biti oboreni.

Odigrane su 104 utakmice na 16 stadiona u tri države. Gledali smo 39 dana fudbala, a turnir je ovo kakav svijet dosad nije vidio i to je činjenica.

Očekivano, oboren je rekord postignutih golova na turniru - palo ih je 308, najviše u historiji SP-a, uz prosjek od 2,96 po meču. Rekord iz Katara je bio 172 gola, ali na 64 meča, pa brojevi nisu za poređenje. Efikasniji Mundijal odigran je samo 1970. godine, kada je postignuto 2,97 golova po meču. Dakle, rekord broja golova nije samo zahvaljujući povećanju učesnika nego atraktivnijem i napadačkom fudbalu.

Tribine su tokom 104 utakmice ispunila ukupno 6.730.303 gledaoca, odnosno u prosjeku 65.343 po susretu. To je više nego dvostruko u odnosu na prethodni rekord, ali treba uzeti u obzir da je odigrano čak 40 utakmica više nego na ranijim prvenstvima. Ipak, činjenica da je prosječna posjeta ostala iznad 65.000 gledalaca, uprkos velikim udaljenostima između stadiona u tri države domaćina, potvrđuje da je FIFA uspjela ispuniti stadione i na najvećem turniru u historiji.

Novi prvak Španija završila je Mundijal sa samo jednim primljenim golom u osam utakmica. Unai Simon je postao prvi golman u historiji koji je odigrao sedam mečeva bez primljenog gola, a prethodni rekord je bio pet. Španci su do pobjeda dolazili na razne načine, ali dominirala je kontrola posjeda, a onda i visoki presing, kao i kvalitet igrača s klupe, te glavna stvar kvalitet u odbrani, iz koje je kretao svaki napad. Jedini pogodak Španija je primila od Belgije u četvrtfinalu.

Rodri je zasluženo najbolji igrač prvenstva. Vratio se nakon povrede, u Manchester Cityju je lutao, ali je sada došao na svoje. Cubarsi je odigrao nevjerovatan turnir, djelovalo je kao da oduvijek igra na Mundijalu, a ne da je prvi put tu.

Kylian Mbappe je na kraju najbolji strijelac s 10 golova, Lionel Messi je postigao osam. Mbappe je preuzeo i prvo mjesto na vječnoj listi sa 22 gola, a Messi je ostao na 21. Iza njih su sa po sedam golova završili Erling Haaland i Jude Bellingham.

Michael Olise nije osvojio medalju, ali jeste rekord koji bi mogao trajati godinama. Francuski reprezentativac upisao je sedam asistencija, najviše otkako se ta statistika zvanično vodi od 1966, a posljednje dvije zabilježio je u utakmici za treće mjesto protiv Engleske.

Duel za treće mjesto ostat će upamćen i kao najefikasnija utakmica prvenstva, ali i meč s najviše pogodaka u historiji borbi za bronzu, te najefikasniji susret na Mundijalima još od 1982. godine.

Proširenje prvenstva na 48 reprezentacija donijelo je upravo ono čime je FIFA opravdavala novi format. Među prvima Bosna i Hercegovina, pa onda Kanada, Egipat, Južnoafrička Republika, DR Kongo, Obala Slonovače i Zelenortska Ostrva prvi put su prošli grupnu fazu. Zelenortska Ostrva bila su jedini debitant koji grupnu fazu nije završio porazom, te su postala najmanja država koja je ikada izborila plasman u nokaut-fazu Svjetskog prvenstva. Na kraju su najveće reprezentacije ipak stigle do završnice, ali je put do nje bio otvoreniji nego ikada ranije.

Mundijal 2026. bio je najveći u historiji. Da li je bio dobar sa neke marketinške strane, to je teško procijeniti. FIFA je mnogo zaradila i njoj je dobar i s marketinške i finansijske strane. I na kraju - proširenje na 64 reprezentacije, koje je najavio Infantino, poštenije je i bolje od formata sa 48. Sjetimo se utakmice Alžira i Austrije (3:3). U formatu sa 64 selekcije toga ne bi bilo. A Infantino sigurno neće vraćati format sa 32 selekcije