Jovan Ivanišević za Oslobodjenje.ba: Od Sarajeva do reprezentacije Kanade

Promjena pravila o strancima u Premijer ligi Bosne i Hercegovine donijela je značajno veći broj inostranih fudbalera u domaće prvenstvo. Pa ipak, nije baš standardno da se premijerligaški fudbaleri nađu na spisku reprezentacije Kanade. Pogotovo ne za one koji nose slavenizirana "ić"-prezimena.

Zato je vijest o tome da je defanzivac Sarajeva Jovan Ivanišević dobio poziv reprezentacije Kanade iznenadila i one koji dobro prate domaći fudbal.

Vrijedne nagrade za pobjednikeFK Sarajevo slavi 80. rođendan: Zaigrajte kviz i osvojite vrijedne nagrade!

- Oba moja roditelja rođena su u Kanadi i svi smo ponosni na svoje kanadsko porijeklo. Kanada nam je pružila mnogo toga i zaista sam sretan što imam priliku predstavljati svoju zemlju. Velika mi je čast nositi dres reprezentacije i zahvalan sam što mogu biti dio te priče, govori nam Ivanišević na početku razgovora.

Kako izgleda život rođenog Kanađanina u Bosni i Hercegovini?

- Mislim da je prilagođavanje mnogo lakše kada te ljudi prihvate i učine da se osjećaš kao kod kuće. Sarajevo ima posebnu energiju, a ljudi su zaista srdačni. Naravno, postoje razlike u načinu života i mentalitetu, ali s vremenom se navikneš i počneš bolje razumijevati sredinu u kojoj živiš. Sada se ovdje osjećam mnogo ugodnije nego kada sam tek došao, a mislim da je to veoma važno, ne samo za život izvan terena nego i za ono što pružaš na terenu.

Prvi reprezentativni poziv bio je uspješan. Kanađani su slavili u dvije prijateljske utakmice sa Peruom (2:0) i Čileom (1:0), a Ivanišević je u oba susreta dobio prilike sa klupe.

- Bilo je to sjajno iskustvo i veoma sam zahvalan na prilici koju sam dobio. Predstavljati svoju zemlju poseban je osjećaj, ali istovremeno nosi i veliku odgovornost. Takve utakmice pokažu ti gdje se trenutno nalaziš kao igrač, ali i na čemu još moraš raditi. Vratio sam se s još većom motivacijom da nastavim napredovati i da ponovo zaslužim poziv u reprezentaciju, govori defanzivac bordo tima za Oslobodjenje.ba.

Kanađani su na proteklom Svjetskom prvenstvu stigli do osmine finala, gdje ih je zaustavio Maroko. Prijateljske utakmice sa južnoameričkim reprezentacijama nisu susreti tog ranga, ali bi trebali biti dovoljni da se osjeti dašak razine fudbala na visokom nivou. A u čemu se nalaze razlike između takvog fudbala i onog što nam može ponuditi domaće prvenstvo? 

- Intenzitet je definitivno jedna od najvećih razlika. Imaš manje vremena za donošenje odluka, protivnici brže kažnjavaju greške i moraš biti koncentrisan tokom cijele utakmice. Međutim, nije sve samo u fizičkoj spremi i brzini. Veoma su važni taktička disciplina, kretanje bez lopte i način na koji ekipa funkcioniše kao cjelina. Takve utakmice pokažu ti koliko detalji mogu biti važni.

Čini se da njegov boravak u Sarajevu ima neku prirodnu, uzlaznu pitanju. Od skromnijih partija na početku do igrača koji se može okarakterisati stubom odbrane.

- Mislim da sam s vremenom stekao više samopouzdanja i bolje razumio šta se od mene očekuje. Kada dođeš u novi klub, potrebno je vrijeme da upoznaš saigrače, trenera i način na koji ekipa funkcioniše. Ne može se sve dogoditi odmah. Danas se osjećam sigurnije i trudim se da svojim igrama i ponašanjem doprinesem ekipi. Mislim da liderstvo ne znači nužno da moraš biti najglasniji u svlačionici. Ponekad je dovoljno da budeš pouzdan, preuzmeš odgovornost i pokažeš saigračima da mogu računati na tebe.

Fudbal se mnogo promijenio, posebno kada govorimo o defanzivcima. Nekada su se najviše cijenili snaga, beskompromisnost i sposobnost zaustavljanja protivnika, dok se danas od stopera očekuje i kvalitetna igra s loptom, pregled igre i učestvovanje u kreaciji napada. Gdje na toj skali sebe smješta Ivanišević?

- Mislim da danas moraš biti kompletan igrač. Naravno, moj prvi zadatak je da dobro odradim defanzivni dio posla i pomognem ekipi da ne prima golove. To se nikada ne smije izgubiti iz vida. Međutim, fudbal se promijenio i od stopera se očekuje da kvalitetno igraju s loptom, prepoznaju prostor i pomognu ekipi da iz odbrane pređe u napad. Volim imati loptu i učestvovati u igri, ali mislim da je najvažnije znati prepoznati pravi trenutak. Nema smisla komplikovati ili pokušavati pokazati tehnički kvalitet ako to ne pomaže ekipi. Na kraju je najvažnije donositi prave odluke i raditi ono što je najbolje za tim.

Često se govori o pritisku i težini igranja za Sarajevo. Svjestan toga je i naš sagovornik, koji vremenom postaje omiljen među navijačima.

- Igranje za Sarajevo nosi veliku odgovornost jer znaš koliko klub znači ljudima. Očekivanja su visoka i to osjetiš na svakoj utakmici. Istovremeno, taj pritisak može biti dodatna motivacija jer znaš da igraš za klub s velikom tradicijom i navijačima kojima je zaista stalo. Drago mi je ako navijači prepoznaju moj trud i ako osjećaju da dajem sve od sebe za ekipu. Posebno je lijepo kada osjetiš podršku s tribina. Ipak, mislim da je najvažnije da to povjerenje opravdavaš iz utakmice u utakmicu. U fudbalu se stvari brzo mijenjaju i ne smiješ se opustiti.

Nedavno je doživio težak gubitak. Preminula je njegova majka…

- Nije mi lako govoriti o tome. Gubitak majke promijeni čovjeka na način koji je teško objasniti nekome ko to nije doživio. Ne bih rekao da sam preko noći postao druga osoba, ali sigurno neke stvari danas gledam drugačije. Počneš više cijeniti vrijeme koje provodiš s ljudima koje voliš i shvatiš da postoje stvari koje jednostavno ne možeš kontrolisati. Fudbal mi je važan i pomaže mi da zadržim određenu rutinu, ali postoje trenuci kada jednostavno moraš biti čovjek, a ne fudbaler. Podrška koju sam dobio od ljudi mnogo mi je značila. Nisam očekivao da će moja poruka toliko odjeknuti i zahvalan sam svima koji su pokazali razumijevanje i pružili mi podršku.

O radu sa trenerom Zoranom Zekićem:

- Mislim da Zekić ima jasnu viziju onoga što želi od ekipe i da insistira na energiji, disciplini i odgovornosti svakog igrača. Od nas traži da budemo maksimalno angažovani i da uvijek razmišljamo o ekipi, a ne samo o individualnom učinku. Kao igraču mi je važno da razumijem njegove zahtjeve i da kroz svakodnevni rad napredujem. Svaki trener ima svoje ideje i način na koji vodi ekipu, a na nama je da ih usvojimo i prenesemo na teren. Na kraju, najvažnije je da zajedno ostvarujemo rezultate i da se kao ekipa razvijamo.

Slijedi novi sarajevski derbi, a na onom posljednjem, njegov tim se nije dobro proveo. Željezničar je slavio sa 2:0, a nakon derbija objavljena je fotografija na kojoj upravo shrvani Ivanišević tuguje nakon poraza na Grbavici. Činilo se da mu je poraz teško pao...

- Mislim da je takva reakcija sasvim prirodna kada ti je stalo do onoga što radiš. Derbi nije obična utakmica i to shvatiš čim postaneš dio Sarajeva. Kada izgubiš takvu utakmicu, teško je odmah razmišljati racionalno jer znaš koliko ona znači ljudima i koliko si želio da ih obraduješ. U tim trenucima vjerovatno razmišljaš o svemu što se dogodilo i o tome šta si mogao uraditi drugačije. Ali fudbal te uči da moraš prihvatiti i teške trenutke. Ne možeš promijeniti rezultat nakon utakmice, ali možeš izvući pouke i pokušati biti bolji sljedeći put.

Ostat će mu u sjećanju i pogođena stativa sa tog derbija.

- Takvi trenuci ostaju u sjećanju, posebno kada se dogode u utakmici koja ima toliku težinu. Kao igrač često nakon utakmice razmišljaš o određenim situacijama i pitaš se šta bi bilo da je lopta završila nekoliko centimetara drugačije, ali to je fudbal. Ponekad jedan detalj odluči utakmicu, a ponekad uradiš sve što možeš i rezultat ipak ne bude onakav kakav si želio. S vremenom naučiš da ne možeš živjeti u tim situacijama. Analiziraš ih, izvučeš pouku i nastaviš dalje.

Prošao je kroz akademiju Toronta, Bolognu, Istru, a sada je u Sarajevu. Koliko se razlikuju pristupi treniranju i načini na koje se u tim sredinama razumije fudbal?

- Svaka sredina mi je pružila nešto drugačije. U akademiji učiš osnove, disciplinu i navike koje kasnije nosiš sa sobom. U Italiji se mnogo pažnje posvećuje taktici, pozicioniranju i detaljima igre. U Hrvatskoj sam stekao drugačija iskustva kroz svakodnevni rad i takmičenje, dok mi je Sarajevo donijelo novo okruženje i specifičan pritisak igranja za klub s velikom tradicijom i snažnom navijačkom bazom. Ne bih rekao da je jedan pristup nužno bolji od drugog. Najvažnije je da iz svake sredine uzmeš ono što ti može pomoći i da se prilagođavaš zahtjevima fudbala na nivou na kojem igraš.

A kulturološke razlike?

- Kulturološke razlike postoje, ali mislim da mnogo toga zavisi od ljudi koje upoznaš i načina na koji te prihvate, kako sam već rekao na početku. Fudbal jeste posao, ali je istovremeno i odnos s ljudima. Mislim da je taj dio mnogo važniji nego što se ponekad čini.

Za sami kraj – budućnost?

- Trenutno sam fokusiran na Sarajevo i na to da ovdje nastavim napredovati. Mislim da je važno da kao mlad igrač ne razmišljaš previše o sljedećem koraku prije nego što napraviš ono što se od tebe očekuje u sadašnjem trenutku. Mislim da je teško unaprijed odrediti vlastite domete. Možeš imati ciljeve i vjerovati u sebe, ali mnogo toga zavisi od rada, zdravlja, okolnosti i prilika koje dobiješ. Talent je važan, ali sam po sebi nije dovoljan. Moraš biti spreman učiti, prihvatiti da neće svaki period karijere biti dobar i nastaviti raditi čak i kada stvari ne idu onako kako si zamislio. Ne volim sebi postavljati granice, ali istovremeno pokušavam ostati realan i koncentrisan na svakodnevni napredak. Volio bih jednog dana pogledati unazad i znati da sam svoj potencijal iskoristio na najbolji mogući način.