S neizmjernom tugom opraštamo se od našeg uvaženog profesora, dragog kolege i prijatelja – našeg Stojanova. Bio je pravi profesor od koga se puno učilo, posebno na neuobičajen i samo njemu svojstven način provociranja razmišljanja i kolegijalnih diskusija o alternativama. I kad se nismo slagali, znali smo da smo bili obogaćeni nečim novim. I to velike vrijednosti.
Generacije studenata imale su čast da uživaju u izvanrednom predavaču, mentoru, autoru udžbenika, članaka i monografija. A za nas, njegove koleginice i kolege, ostaće upamćen ne samo kao izuzetno obrazovan i neuobičajeno aktivan neobični ekonomista, već i kao svojevrsni “enfant terrible”. Hvala Ti, Dragane, za puno lijepog i vrijednog traga kojeg si ostavio, puno naučenog – široke lepeze šta i kako treba ili ne treba.
S dubokim poštovanjem,