Godinu dana bez tebe, mama. Prije godinu dana si nas napustila, i dan koji smo mislili da ćemo nekako preživjeti pretvorio se u godinu koju smo živjeli s prazninom koju ništa ne popunjava. Kažu da vrijeme liječi, ne liječi, samo uči da se s tim nosimo drugačije. Nedostaješ nam u sitnicama, u onim trenucima kad bismo ti nešto ispričali, kad bismo te nazvali samo da čujemo glas. Nedostaje nam tvoja snaga, tvoja briga, način na koji si uvijek bila tu za sve nas — sinove, snahe, unuke, cijelu porodicu koju si okupljala i držala na okupu. Zove te tvoja Vojvodina, tvoje Sarajevo, tvoj Cres. Vidimo te gdje god da idemo. Tražimo te gdje god da se nađemo. Tu si sa nama uvijek i zauvijek. Osamdeset devet godina života, punih ljubavi koju si dijelila bez računice. Ostavila si iza sebe ne samo uspomene nego i ljude koje si oblikovala, nas. Volimo te i nosimo te u srcu svaki dan. Počivaj u miru, draga naša majko, sestro i bako.