„Šta mu je falilo da mi je rekao?“ Zašto je lakše varati nego otići

Prevare u partnerskim odnosima odavno nisu ograničene na tajne susrete i skrivene telefonske pozive. Društvene mreže otvorile su potpuno novi prostor za dopisivanja, zbližavanja i odnose koji mogu prerasti granice prijateljstva. Ali posljedice takvih odnosa ne ostaju uvijek samo između partnera.

O tome je govorila psihologinja i psihoterapeutica Nermina Vehabović-Rudež, ukazujući na problem o kojem se mnogo manje govori - djecu koja postaju svjedoci problema svojih roditelja, pa čak i njihovih prevara.

Prema njenim riječima, nezadovoljstvo u partnerskim odnosima često se može prepoznati upravo kroz probleme s kojima dolaze djeca.

- Mislim da je jako puno nezadovoljnih bračnih parova, vidite po simptomatologiji djece koja dolaze. Tu su djeca koja su medijatori, djeca koja nose velike odgovornosti, anksiozna djeca, djeca koja vide, djeca koja su svjedoci prevara, govori Vehabović-Rudež.

Posebno teška situacija nastaje kada dijete otkrije ono što drugi roditelj još ne zna.

- Recimo, imate djecu koja su upratila oca ili majku da varaju prije nego što je partner upratio. To je ogroman teret za dijete, upozorava ona.

Dijete se tako nađe usred problema odraslih, suočeno s informacijom s kojom se teško može nositi. Vehabović-Rudež upozorava i da posljedice ne moraju ostati samo unutar porodice. Na njih utiče i sredina u kojoj dijete odrasta, kao i različiti kriteriji koji se i danas primjenjuju prema muškarcima i ženama.

- Mi živimo na Balkanu. Jedna djevojka kojoj je otac varao majku možda neće imati problem kad ode u bračnu zajednicu, ali, recimo, ako je majka te djevojke varala, ona će biti okarakterisana kao nepodobna, kao neko ko nije dobar za tu kuću. Mi živimo na Balkanu, iako je 21. vijek, kaže Vehabović-Rudež.

Upravo svijest o tome koliko ljudi može biti pogođeno jednom prevarom, smatra ona, mijenja način na koji posmatramo nevjeru. Problem nije samo ono što se događa između dvije odrasle osobe, nego i posljedice koje njihovi postupci mogu ostaviti na druge.

Vehabović-Rudež govori i o obrascu u kojem ljudi određena ponašanja prihvataju zato što ih vide kod drugih. Društveno prihvatanje ili činjenica da „svi to rade“ tako mogu postati način opravdavanja vlastitih postupaka.

Kada odnos više ne funkcioniše, alternativa skrivanju i prevari jeste razgovor koji može biti mnogo teži u trenutku kada se događa, ali je, prema njenim riječima, zreliji.

- Da ti gledam u lice i da ti kažem: „Ja više ne želim s tobom.“ To je bolno, ali je zrelo i nosit ću se, poručuje Vehabović-Rudež.

O prevarama u vrijeme društvenih mreža, granicama koje se sve lakše pomjeraju i posljedicama koje takvi odnosi mogu ostaviti na partnere i djecu, Nermina Vehabović-Rudež govorila je u podcastu Oslobođena, kojeg možete gledati ovog četvrtka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba i na O kanalu u 23.15.