Plovidba duga osam decenija: Slobodan Stajić o svijetu, Oslobođenju i pisanju

Od ratne redakcije Oslobođenja u opkoljenom Sarajevu do putovanja kroz Balkan, Mediteran i Kinu, novinarski put Slobodana Stajića traje više od četiri decenije. Autor 15 knjiga, brojnih reportaža, intervjua i portreta, danas piše iz mirnijeg prostora vlastitog doma, ali, kako kaže, novinarski žar nije nestao. 

U novoj knjizi „Odisejski beskraj-Od Đulaginog dvora do odaja Zabranjenog grada u Pekingu“ ponovo spaja ljude, gradove, susrete i sjećanja, nastavljajući plovidbu koja je davno počela.

-Još prije pola vijeka, u Istanbulu mi je jedan vremešni turski žurnalista rekao da istinski novinari ostaju vjerni svome pozivu dok god mogu da kontrolišu svoje misli i svoje pero. I ostao sam vjeran tom njegovom savjetu i u sami suton osme decenije života. Naravno, zamijenivši svoje pero računarom, objasnio je putopisac

Tako Slobodan Stajić za Oslobodjenje.ba objašnjava vezu između svoje nove knjige i novinarskog poziva kojem je ostao posvećen i nakon odlaska u penziju. Poslije više od četiri decenije aktivnog novinarskog rada, tokom kojeg je obišao brojna mora, gradove i prostore, 2008. godine, kako kaže, „uplovio“ je u mirovinsku luku, ali bez odricanja od pisanja.

- Poslije duge zanosne i lelujave novinarske plovidbe, koja je trajala aktivno više od četiri decenije, tokom koje sam oplovio brojna mora i prostranstva, 2008. uplovio sam u mirovinsku luku smiraja, ali sa novinarskim žarom kao da tek iz nje isplovljavam... ma koliko Vam to možda zvučalo čudno, rekao je Stajić

Tempo je usporio, ali potreba za pisanjem nije nestala. Nakon penzionisanja posvetio se knjigama, najprije putopisnim, a potom i temama koje su ga vodile prema pričama o slavnim ženama koje je susretao, diplomatiji i antiglobalističkim pitanjima.

- Istina, smanjio sam tempo pisanja, ali sam ostao vjeran svojoj vječnoj ljubavi, pisanju. Posvetio sam se pisanju knjiga, u tišini svoga doma, bez nekadašnje vreve, okružen knjigama i snenim uspomenama, istaknuo je novinar

U svom radu, kaže, uvijek je imao na umu riječi Aristandara iz Telmesa da su knjige sačinjene poput hramova Tebe i Memfisa, gdje se svijetla strana smjenjuje sa tamnom i koju uvijek treba gledati pod drugom svjetlošću. Uz to je, dodaje, imao na umu i poruku Umberta Eca da knjige posljednje umiru.

Susreti koji ostaju

Tokom novinarske i putopisne karijere Stajić je obišao Balkan, Mediteran, Kinu i brojne druge krajeve svijeta. Iza njega je oko 6.000 članaka, reportaža, intervjua i portreta. Među tolikim susretima teško je izdvojiti samo jedan, ali neke vrijednosti, kaže, nikada nije mijenjao.

- Teško je opisati sve susrete, od kojih su neki izgledali i nestvarno Ali svoje pacifističke poglede na ovaj naš lelujavi svijet zadržao sam do danas i nikada nisam dozvolio da neko promijeni moja opredjeljenja, pa ni onda kada sam bio najneposredniji svjedok ratnih zbivanja, objasnio je.

Upravo su ratne godine ostale jedno od najtežih poglavlja njegovog novinarskog iskustva. Kao jedan od urednika DESK-a u ratnoj redakciji Oslobođenja, radio je u okolnostima u kojima je svaki tekst, informacija i novinarski izlazak nosio posebnu težinu.

- Ponosan sam što sam ostao vjeran rodnom Sarajevu i u njegovim najsudbonosnijim trenucima, mada sam mogao da biram gdje da se skrasim od ratnog pakla. Ali svoje pacifističke poglede na ovaj naš lelujavi svijet zadržao sam do danas i nikada nisam dozvolio da neko promijeni moja opredjeljenja, pa ni onda kada sam bio najneposredniji svjedok ratnih zbivanja. Jer i u tim dramatičnim trenucima prizivao sam boginju ljubavi Afroditu i oslanjao se na dobre ljude. Nažalost, ti dobri ljudi, koji predstavljaju ogromnu većinu čovječanstva, nemaju moć da
odlučuju o našim sudbinama kao oni nedobri, a posebno paklenici rata..  Posebno sam ponosan što sam zajedno sa kolegama novinarima i štamparima doprinio da Oslobođenje postane i simbol besmrtne novine, koja se tri i po godine vajala na samoj prvoj liniji, što je bio jedinstven primjer u svijetu žurnalizma, rekao je Slobodan.

Kako ističe, dežurne ekipe prolazile su kroz opasna iskušenja koja je, kaže, „nemoguće i opisati“.

Brzina koja je promijenila novinarstvo

Od ratne redakcije i štampanog izdanja do portala, društvenih mreža i informacija koje se pojavljuju i nestaju gotovo istom brzinom, novinarstvo je prošlo kroz ogromnu transformaciju.

Stajić u tim promjenama vidi i napredak i ozbiljne rizike. Tehnološki razvoj omogućio je da informacije putuju gotovo trenutno i da svijet postane svojevrsni globalni medij. Istovremeno, brzina je otvorila prostor i za širenje neprovjerenih i neistinitih sadržaja.

- Tim gotovo revolucionarnim promjenama, koje se u doba tzv. vrućeg sloga nisu mogle ni zamisliti prije samo pola vijeka, i dobili smo i izgubili, naglasio je.

- Protok informacija i brzina njihovog prenošenja pretvorili su svijet u gotovo globalni medij. Ali ta brzina i sveprisutnost doveli su i da svijetom svakodnevno kruže sve brojnije neprovjerene i neistinite informacije, istaknuo je pisac.

U takvom okruženju, smatra, novinarstvo se i dalje mora oslanjati na ono što mu je bilo temelj i prije digitalnog doba – provjeru činjenica i nepristrasnost.

- A upravo mnoge takve isforsirane neistine bile su, nažalost, često povod i za strahotne tenzije i sukobe, kojima se, ali samo donekle, možemo suprotstaviti samo svetom, nepristrasnom istinom, naveo je Stajić

Putopis mora imati dušu

Za Stajića putopis nikada nije bio samo zapis o mjestu koje je neko posjetio. Fotografija može zabilježiti prizor, ali neposredni susret s ljudima otvara prostor za priču koja nadilazi turistički opis.

Dok je predavao u Visokoj školi novinarstva Media plan, budućim novinarima putopis je upoređivao sa erehteonskim stubovima karijatidama.

- Za putopise pored znanja i neposrednosti treba imati i dušu, a moja predavanja, kojima se povezivao novinarstvo i književnost, uvijek je pratila i umilna muzika, koja je uz divne slajdove, dočaravala daleke bajkovite krajeve, opisao je naš sagovornik.

Upravo takav pristup prepoznaje se i u njegovoj novoj knjizi, u kojoj putovanja nisu samo geografsko kretanje već prostor za susrete, sjećanja i razmišljanja o ljudima i svijetu.

Ljubav prema profesiji kao početak svega

I nakon toliko godina, Stajić smatra da novinarstvo od čovjeka traži mnogo, ali mu zauzvrat može pružiti iskustva koja se teško mogu steći na drugi način.

Mladim novinarima zato savjetuje da, prije svega, vole profesiju kojom su se odlučili baviti, da uče i da prema sagovornicima uvijek budu ljubazni.

- Da obožavaju svoju profesiju, obrazuju se i uvijek budu ljubazni prema svojim sagovornicima. Meni je ta ljubaznost, uz znanje, otvarala svuda odaje, od Atlantika do Levanta i od brojnih svetilišta do bajkovitog jezera Kunming i dalekog Istočnog kineskog mora, poručio je putopisac.

Stajić posebno izdvaja još jednu vrijednost novinarskog rada, odnosno originalnost stila, koju čitalačka publika, kako kaže, prepoznaje i cijeni.

- A u novinarstvu, čitalačka publika cijeni i originalnost stila, savjetuje naš sagovornik.

Nakon 15 knjiga, hiljada tekstova i decenija provedenih u novinarskom poslu, pitanje šta ga i dalje tjera da piše dobija jednostavan odgovor: ljubav prema pisanju nije nestala.

- Uvijek bih se ponovo opredijelio za poklonstvo prema ovoj zanosnoj profesiji, koja mnogo traži, ali i mnogo pruža, zaključuje Stajić

Svoj profesionalni put Stajić vidi kao spoj novinarstva i životne sudbine.

Stajić svoj profesionalni put vidi kao spoj sudbine, ljubavi prema pisanju i putovanja koja su ga pratila kroz život. Kaže da nije sam birao svoj put, već da je sudbina odredila da njegova rana ljubav prema pisanju preraste u životni poziv, dok su putovanja postala njegova nerazdvojna pratilja.

Na kraju razgovora, Stajić je uputio srdačan pozdrav čitaocima Oslobođenja, s kojima je, kako kaže, iskreno drugovao decenijama.