U Jadranu postoji otok kod kojeg kompasi "polude", pristup mu je zabranjen

Malo je mjesta na Jadranu koja su kroz historiju izazivala toliko znatiželje i strahopoštovanja kao usamljeni otočić Jabuka. Iako na prvi pogled izgleda poput obične crne stijene koja izranja iz mora, ovaj otok krije neobičnu osobinu zbog koje je generacijama zbunjivao mornare.

Na otvorenom moru kompas je oduvijek bio jedan od najvažnijih saveznika pomoraca. Međutim, u blizini Jabuke taj pouzdani instrument može početi pokazivati pogrešan smjer. Upravo zbog toga ovaj je otok stoljećima bio obavijen brojnim pričama i legendama, a mnogi su ga izbjegavali u širokom luku.

Jabuka se nalazi na pučini Jadranskog mora i prostire se na svega 0,24 kvadratna kilometra. Visoka je 97 metara, nema prirodnu luku, plažu niti izvor pitke vode. Njena tamna silueta jasno se izdvaja od mora jer je gotovo cijela građena od vulkanske stijene, zbog čega se smatra jedinim vulkanskim otokom na Jadranu.

Upravo u tome leži objašnjenje neobičnog fenomena. Bazalt od kojeg je otok izgrađen sadrži veliku količinu željeza, pa snažno utiče na magnetsko polje u njegovoj neposrednoj blizini. Zbog toga kompas može odstupiti i više od deset stepeni od stvarnog smjera, što je nekada, kada nije bilo savremenih navigacijskih sistema, predstavljalo ozbiljan rizik za brodove.

Pomorci su mnogo prije naučnih istraživanja primijetili da se u blizini Jabuke događa nešto neobično. Brojni stari plovidbeni zapisi upozoravali su na ovaj otok, a među mornarima se dugo vjerovalo da upravo ovdje brodovi misteriozno skreću s kursa ili završavaju na opasnim hridima. Tek su moderna geološka i geofizička istraživanja potvrdila da iza svega stoje magnetske anomalije uzrokovane vulkanskim stijenama.

Danas je ovaj fenomen detaljno proučen i ucrtan na savremenim nautičkim kartama, pa iskusni moreplovci unaprijed znaju kako prilagoditi plovidbu kada prolaze ovim dijelom Jadrana.

Osim što je geološki fenomen, Jabuka je i jedno od najzaštićenijih područja na hrvatskom dijelu Jadrana. Otok se nalazi u okviru ekološke mreže Natura 2000, a dolazak na njega moguć je isključivo uz posebnu dozvolu nadležnih institucija.

Razlog za stroga pravila nije samo očuvanje jedinstvene vulkanske geologije. Na Jabuci se gnijezdi i bjeloglavi sup, jedna od najugroženijih evropskih ptica grabljivica, kojoj je mir neophodan za uspješno razmnožavanje.

Zbog toga na otok uglavnom dolaze naučnici, biolozi i geolozi koji provode istraživanja, dok većina posjetilaca može njegovu neobičnu tamnu siluetu posmatrati samo s mora.

Oni rijetki koji dobiju dozvolu za iskrcavanje susreću se s prizorom potpuno drugačijim od tipične jadranske razglednice. Na Jabuci nema turističkih sadržaja, plaža ni hlada. Dočekuju ih samo strme crne stijene, surovi vulkanski teren i vjetar koji gotovo neprestano puše s otvorenog mora, zbog čega ovaj mali otok i danas djeluje jednako tajanstveno kao i prije nekoliko stoljeća, piše Punkofer.hr.