Svi znaju ovu melodiju, ali malo ko zna bizarnu priču o njenom nastanku

Ukoliko ste ikada uzeli električnu gitaru u ruke, velike su šanse da ste prvo pokušali odsvirati upravo ovu melodiju. Čak i ako niste, dovoljno je da čujete samo prva četiri tona i odmah ćete znati o kojoj pjesmi je riječ. Njen rif prepoznaje cijela planeta, ali priča o nastanku "Smoke on the Water" zvuči kao filmski scenarij.

Postoje pjesme koje nastanu iz duboke emocije ili genijalne inspiracije. A postoje i one, nimalo manje legendarne, koje nastanu jednostavno zato što je neko napravio ogromnu glupost.

Požar na Ženevskom jezeru

Priča nas vraća na 4. decembar 1971. godine u švicarski gradić Montreux na obali Ženevskog jezera. Članovi britanske grupe Deep Purple doputovali su kako bi snimili novi album "Machine Head". Plan je bio jednostavan. Htjeli su iznajmiti prostor čuvenog kazina i uz pomoć mobilnog studija grupe Rolling Stones snimiti materijal.

Prije nego što su uopšte počeli raditi, u kazinu je trebao nastupiti američki muzičar Frank Zappa sa svojim bendom The Mothers of Invention. Tokom tog koncerta dogodilo se nešto što niko nije mogao predvidjeti. Jedan posjetilac iz publike ispalio je signalnu raketu prema plafonu dvorane. Zgrada je planula, a vatra se nevjerovatnom brzinom proširila cijelim kompleksom.

Zahvaljujući brzoj reakciji publika je evakuisana i niko nije stradao, ali je čuveni kazino izgorio do temelja.

Dim na vodi i snimanje pod madracima

Članovi Deep Purplea nijemo su posmatrali požar i gusti dim koji se širio iznad Ženevskog jezera. Prizor je bio toliko apokaliptičan da se basisti Rogeru Gloveru u glavi pojavila jednostavna fraza koja će promijeniti historiju rocka. Ta fraza bila je "Smoke on the Water".

Pošto je njihova planirana lokacija uništena, bend je morao brzo pronaći drugo mjesto. Zahvaljujući osnivaču Montreux Jazz Festivala Claudeu Nobsu (kojeg u tekstu spominju kao "Funky Claude"), najprije su pokušali snimati u jednoj koncertnoj dvorani. Policija ih je ubrzo izbacila zbog buke.

Na kraju su završili u gotovo praznom i hladnom Grand Hotelu. Hotelske hodnike su pretvorili u improvizovani studio, a madracima su pokušavali prigušiti zvuk kako ne bi ponovo uznemirili komšije.

Himna koja je trebala biti samo usputna traka

U tim haotičnim uslovima, gitarista Ritchie Blackmore osmislio je nevjerovatno upečatljivi rif. Pjevač Ian Gillan napisao je tekst koji gotovo dokumentarno opisuje sve što se tih dana dogodilo. Opjevao je dolazak u Montreux, koncert Franka Zappe, požar, dim iznad jezera i očajničku potragu za novim studijem.

Zanimljiva je činjenica da bend u početku uopšte nije polagao velike nade u ovu pjesmu. Smatrali su je tek usputnom trakom kojom će popuniti trajanje albuma objavljenog 1972. godine.

Onaj jednostavni rif ubrzo je osvojio planetu. Jedan nepromišljeni pucanj iz publike, koji je zamalo završio velikom tragedijom, potpuno slučajno stvorio je jednu od najvećih himni u historiji muzike.