Spomenik pronađen u BiH krije tajnu iz 2. stoljeća: Priča o porodici s Neretve

Na jednoj oranici kod Jablanice krajem 19. stoljeća pronađen je spomenik koji i danas čuva fascinantnu priču o porodici koja je živjela uz Neretvu prije gotovo 1.900 godina.

Riječ je o rimskoj nadgrobnoj steli pronađenoj u Ostrošcu kod Jablanice, na kojoj su uklesana imena članova porodice, ali i njihovi likovi.

Spomenik danas čuva Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje je zaveden pod inventarnim brojem 56.

Iz jednog komada bijelog krečnjaka sačuvana je priča o sinu koji je svojim roditeljima podigao nadgrobni spomenik, ali i o vremenu kada su se na prostoru današnje Bosne i Hercegovine ispreplitali rimski utjecaji i domaća tradicija.

Porodična priča uklesana u kamenu

Stela je visoka 1,59 metara, široka 73 centimetra i debela 23 centimetra.

Na njenom središnjem dijelu nalazi se reljefni prikaz muškarca i žene smještenih u niši koju uokviruju korintski polustupovi.

Ispod njihovih likova uklesan je natpis na latinskom jeziku:

D(is) M(anibus) / Aeli(o) Rufo / et Tattuiae / def(unctae) ann(orum) LX / P(ublius) Ael(ius) Verus / parentibus p(osuit).

U prijevodu, natpis govori:

Bogovima Manima. Aeliju Rufu i Tattuiji, umrloj u dobi od 60 godina, Publije Elije Ver postavio je ovaj spomenik svojim roditeljima.

Drugim riječima, gotovo dva milenija nakon što je isklesan, spomenik i dalje otkriva imena oca, majke i sina koji je odlučio sačuvati uspomenu na svoje roditelje.

Posveta Dis Manibus bila je uobičajena formula na rimskim nadgrobnim spomenicima i odnosila se na duše pokojnika.

Trag rimskog svijeta i domaćih korijena

Posebno zanimljiva priča krije se u imenima članova porodice.

Muški članovi porodice nose ime Aelius, koje se povezuje s periodom rimskog cara Hadrijana, čije je puno ime bilo Publius Aelius Hadrianus.

Sticanje rimskog građanskog prava često je donosilo i preuzimanje imena rimskih careva ili uglednih porodica, pa ime Aelius može predstavljati trag procesa romanizacije stanovništva na prostoru tadašnje rimske provincije Dalmacije.

S druge strane, ime Tattuia pripada domaćem, odnosno ilirskom ili širem paleobalkanskom imenskom fondu.

Upravo taj spoj govori mnogo o životu uz Neretvu tokom 2. stoljeća.

Porodica je očigledno živjela u svijetu pod snažnim utjecajem Rima, ali su pojedini elementi domaćeg identiteta i tradicije ostali sačuvani.

Njena odjeća otkriva domaću tradiciju

To se može vidjeti i na samom reljefu.

Tattuia je prikazana u tradicionalnoj ženskoj nošnji, s pokrivalom za glavu, fibulama, pojasom i naušnicama.

Njen suprug Rufus nosi sagum, ogrtač koji se koristio među Rimljanima, posebno u vojnom i putničkom kontekstu.

Na vrhu stele nalazi se trokutasti zabat ukrašen glavom Gorgone Meduze, koja je u antičkom svijetu imala apotropejsku, odnosno zaštitnu simboliku.

Uz nju su prikazana i dva dupina.

Sve je počelo slučajno na oranici

Nevjerovatna priča o ovom spomeniku počela je sasvim slučajno.

Početkom februara 1897. godine trgovac Pero Trogelić prikupljao je građevinski kamen na svojoj oranici u naselju Drnopolje, kod tadašnje željezničke stanice Ostrožac.

Tokom radova naišao je na ostatke antičke građevine.

Među pronađenim kamenjem nalazila se i rimska stela, ali razbijena u čak šest dijelova. U blizini je pronađena i glavica stupa.

Da nalaz ne bude uništen, zaslužni su ljudi koji su na vrijeme prepoznali njegovu vrijednost.

Arheolog Carl Patsch 1902. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine zabilježio je okolnosti pronalaska, kao i zasluge upravitelja željezničke stanice L. Fedyja, koji je pomogao da spomenik bude sačuvan i prevezen u Sarajevo.

Dio rimskog svijeta danas je pod vodom

Ovaj nalaz nije važan samo zbog priče o jednoj porodici.

On predstavlja i vrijedan trag života na prostoru gornje Neretve tokom rimskog perioda.

Prema dostupnim podacima, nalazi s ovog područja ukazuju na postojanje većeg rimskog naselja i moguće klesarske radionice uz Neretvu.

Posebnu dimenziju cijeloj priči daje činjenica da je dio nekadašnjeg prostora na kojem su postojala antička naselja kasnije potopljen stvaranjem Jablaničkog jezera.

Zbog toga je rimska stela pronađena kod Ostrošca mnogo više od običnog arheološkog eksponata.

To je kamena poruka koja je preživjela gotovo 1.900 godina i sačuvala imena Rufusa, Tattuije i njihovog sina Vera – porodice koja je nekada živjela uz Neretvu, u vremenu kada je ovaj prostor bio dio velikog Rimskog carstva.