Samo 2,5 centimetra ovog materijala izoluje kao 86 centimetara pune cigle

Kada je riječ o energetskoj efikasnosti i zadržavanju toplote u objektima, poliuretanska pjena jedan je od materijala koji se posebno ističu.

Samo 25 milimetara, odnosno 2,5 centimetra termoizolacije od poliuretanske pjene, po svojoj učinkovitosti može odgovarati sloju mineralne vune debljine oko 45 milimetara ili zidu od pune opeke debljine čak 860 milimetara.

Upravo zbog sposobnosti zadržavanja toplote, male težine i izdržljivosti, poliuretan, poznat i kao PUR ili PU pjena, široko se koristi u savremenom građevinarstvu.

Otkriće koje je promijenilo građevinarstvo

Iako se danas smatra modernim građevinskim materijalom, poliuretan ima dugu historiju.

Prvi ga je 1937. godine stvorio njemački naučnik Otto Bayer, koji je tražio odgovarajuću zamjenu za gumu. Njegova izolacijska svojstva industrija piva počela je koristiti 1948. godine za izolaciju bačava.

Prava revolucija uslijedila je 1954. godine, kada je slučajnim dodavanjem vode u hemijsku reakciju nastao kruti poliuretan. Krajem šezdesetih godina materijal je dodatno unaprijeđen u PIR (poliizocijanurat), koji pruža veću stabilnost i otpornost na vatru.

Zanimljivo je da je prva pasivna kuća na svijetu, izgrađena u Njemačkoj 1990. godine, koristila upravo prozorske profile izolirane poliuretanom.

Poliuretanska pjena nastaje hemijskom reakcijom izocijanata i poliola. Ovisno o molekularnoj težini poliola, može nastati fleksibilna pjena, kakva se koristi u madracima i autosjedalima, ili kruta pjena namijenjena građevinskoj izolaciji.

U procesu proizvodnje izuzetno su važni stroga kontrola i precizan omjer komponenti.

Pjena sa zatvorenim i otvorenim ćelijama

Postoje dvije osnovne vrste poliuretanske pjene – ona sa zatvorenim i ona s otvorenim ćelijama.

Pjena sa zatvorenim ćelijama zadržava plinove unutar svoje strukture i stvara veoma učinkovitu termoizolacijsku i hidroizolacijsku barijeru. Međutim, zbog toga što otežava prolazak vlage, važno je osigurati dobro provjetravanje prostora kako bi se smanjio rizik od kondenzacije.

Pjena s otvorenim ćelijama je rjeđa i za postizanje iste termoizolacijske vrijednosti zahtijeva deblji sloj. S druge strane, veoma dobro apsorbira zvuk i omogućava veću paropropusnost konstrukcije, piše Izolacija.rs.

Koristi se i za zvučnu izolaciju

Pjena otvorene ćelijske strukture koristi se i za zvučnu izolaciju. Često se može vidjeti u studijima u obliku piramida, najčešće debljine od 2,5 do 10 centimetara.

Istraživanja su pokazala da dodavanje 40 posto tekstilnog otpada u ovu vrstu pjene može značajno poboljšati njen koeficijent smanjenja buke.

Takvi materijali mogu se kombinirati i s gipsanim pločama za izolaciju prostora u kojima se nalaze bučne mašine i uređaji.

Ipak, postoji i druga strana

Poliuretanska izolacija može značajno smanjiti potrošnju energije potrebne za grijanje i hlađenje, smanjiti toplotne mostove, zaptivati prostor i pružiti određeni stepen otpornosti na vodu.

Ipak, poliuretan ima i svoje nedostatke.

Budući da je riječ o organskom polimeru na bazi naftnih derivata, u određenim uslovima može biti zapaljiv. U slučaju požara njegova razgradnja može dovesti do oslobađanja štetnih plinova, uključujući ugljen-monoksid i cijanovodik. Zbog toga se u proizvodnji koriste hemikalije koje usporavaju gorenje.

Upravo su te hemikalije predmet brojnih rasprava. Dok predstavnici hemijske industrije, pozivajući se na laboratorijska ispitivanja, navode da su poliuretanske pjene sigurne za ljude i okoliš kada se pravilno proizvode i koriste, dio nezavisnih istraživača smatra da su potrebna dodatna ispitivanja njihovog utjecaja u svakodnevnim uslovima.

Zahvaljujući dobrim termoizolacijskim karakteristikama, prilagodljivosti i maloj težini, poliuretan je postao veoma zastupljen u energetski efikasnoj gradnji.

Ipak, pri njegovom odabiru i ugradnji potrebno je voditi računa o vrsti pjene, ventilaciji, protupožarnoj zaštiti i pravilnoj primjeni materijala.