Prodaje kukuruz bez prodavača i kamera, a ono šta kupci rade svaki dan oduševilo je mnoge

U vremenu kada se često govori o nepovjerenju među ljudima, jedna mala priča iz Slavonije pokazuje da poštenje još uvijek postoji.

Dubravka Ciganović iz mjesta Alilovci u Požeško-slavonskoj županiji već treću godinu prodaje domaći šećerac na potpuno neobičan način – bez prodavača, bez kamera i bez nadzora.

Ispred svoje kuće ostavi svježe ubrani kukuruz, kutijicu za novac i poruku:

"Sami se poslužite. Uzmite kukuruz, novac stavite u kutijicu. Hvala."

Kupci sami biraju koliko će uzeti i ostavljaju novac.

Najveći problem nije krađa, nego kusur

Dubravka kaže da gotovo svi kupci žele pošteno platiti, a jedini problem nastaje kada neko ima veću novčanicu.

"Niko neće otvoriti kutijicu i uzeti kusur, pa me zovu i zvone", ispričala je kroz smijeh, piše Sib.net.hr.

Na ovakav način prodaje već tri godine, a odluka je, kaže, donesena jednostavno – zbog vrućina i činjenice da nikome nije lako cijeli dan sjediti na štandu.

Nakon prve godine, kada su se uvjerili da kupci poštuju dogovor, nastavili su istom praksom.

Ne broji klipove, nego vjeruje ljudima

Dubravka priznaje da na početku nisu očekivali da će sve funkcionisati gotovo savršeno.

"Kad smo prvi put stavili kutijicu, nismo mogli vjerovati da će gotovo sve odgovarati u cent. Nismo tada imali ni dovoljno kukuruza koliko se tražio", kaže ona.

Dodaje da na kraju dana ne broji svaki klip jer bi to bilo nemoguće.

"Otprilike znam koliko ih je bilo. Ako je neko uzeo pet komada više, neka je. Neće niko uzeti 50", kaže Dubravka.

Dolaze kupci iz cijele okolice

Kukuruz ne kupuju samo mještani, već i ljudi iz cijele Požeštine.

Dubravka kaže da često vidi automobile koji zastanu ispred kuće, ljudi uzmu kukuruz, ostave novac i odmah nastave put.

Prisjetila se i jedne situacije kada je zbog jake kiše morala skloniti kutiju s novcem i vrećice.

"Čovjek je samo stao autom, ubacio kukuruze u prtljažnik, a novac ostavio u poštanskom sandučiću. Baš me ugodno iznenadio", ispričala je.

Nije najvažnija zarada, već povjerenje

Porodica Ciganović posadila je oko jedan hektar kukuruza i to im je trenutno jedina poljoprivredna kultura.

Kaže da sličnih primjera ima i u okolini – neki susjedi prodaju povrće na principu povjerenja, dok drugi nude jagode uz zvonce i broj telefona.

Za Dubravku je ovakav način prodaje moguć jer se kukuruz prodaje po komadu, a ne mora se vagati.

Ove godine sezona je nešto teža zbog suše, ali su zadovoljni i prodavat će još nekoliko sedmica.

Svako jutro oko 8 sati iznese kukuruz ispred kuće, tokom dana ga dopunjava, a navečer prebroji novac.

Kaže da je svaki put najviše obraduje jedna stvar – ne iznos koji pronađe u kutiji, nego činjenica da su ljudi bili pošteni.