Pilot koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu nije želio ni grob ni sprovod

Paul Warfield Tibbets, američki vojni pilot i brigadni general, ostao je upamćen kao komandant bombardera Enola Gay koji je 6. augusta 1945. bacio atomsku bombu na Hirošimu. Njegovo ime tako je trajno povezano s jednim od najkontroverznijih događaja Drugog svjetskog rata.

Rođen je 1915. godine u Illinoisu, a interes za letenje pokazivao je još kao tinejdžer. Tokom Drugog svjetskog rata izgradio je reputaciju izuzetno sposobnog pilota bombardera.

Godine 1944. dobio je zadatak da odabere i pripremi posadu za misiju u kojoj će biti korištena nova bomba razvijena u okviru Projekta Manhattan.

Tibbets je lično odabrao bombarder Boeing B-29 i nazvao ga Enola Gay, po svojoj majci.

Misija koja ga je obilježila do kraja života

U zoru 6. augusta 1945. godine Tibbets i njegova posada poletjeli su s pacifičkog otoka Tinian.

U 8:15 sati po lokalnom vremenu iznad Hirošime ispuštena je atomska bomba nazvana Little Boy.

U eksploziji je poginulo više od 70.000 ljudi, dok su hiljade kasnije umrle od posljedica radijacije.

Tibbets je kasnije tvrdio da je izvršavao vojnu dužnost i da je tom odlukom "spasio više života nego što ih je uništio".

Ipak, misija mu je donijela doživotnu povezanost s moralnim i političkim raspravama o upotrebi atomske bombe.

Nakon rata ostao je u američkim zračnim snagama i napredovao do čina brigadnog generala.

Nikada se nije javno pokajao

Tibbets se nije javno pokajao zbog onoga što je učinio, iako je govorio da je bio svjestan razmjera užasa koji je bomba izazvala.

Često je isticao da se nadao kako će takva odluka spriječiti buduće ratove te da je njegov zadatak bio što prije završiti rat.

Umro je 1. novembra 2007. godine u Columbusu u saveznoj državi Ohio, u 92. godini.

Posebnu pažnju izazvala je njegova odluka o tome šta će se dogoditi nakon smrti.

Tibbets nije želio sprovod niti grob.

Tražio je da njegovo tijelo bude kremirano, a pepeo rasut iznad Engleskog kanala.

Kako je objašnjavao, strahovao je da bi njegovo posljednje počivalište moglo postati mjesto protesta ili vandalizma.

Nije želio ni da njegovo ime nakon smrti postane mjesto novih političkih sukoba i moralnih rasprava.

Tako je čovjek koji je upravljao avionom iz kojeg je bačena prva atomska bomba korištena u ratu odlučio da iza sebe ne ostavi grob, spomenik niti mjesto na kojem bi se okupljali oni koji su njegovu ulogu u Hirošimi posmatrali na potpuno različite načine.

Njegova uloga i danas ostaje predmet rasprava o cijeni vojne pobjede, posljedicama atomskog oružja i moralnosti odluka donesenih u ratu.