Ove zanimljivosti o Titu mogle bi vas iznenaditi, za mnoge niste znali

Josip Broz Tito vjerovatno je jedan od ljudi o kojima je napisano najviše knjiga na prostoru bivše Jugoslavije. Ipak, čak i njegova biografija krije detalje koji su decenijama ostajali u sjeni velike političke priče. Neki su gotovo nevjerovatni, neki su potpuno zaboravljeni, a neki otvaraju sasvim drugačiji pogled na čovjeka koji je promijenio historiju Jugoslavije.

Koliko zapravo poznajemo čovjeka koji je četvrt stoljeća bio na čelu Jugoslavije? Iza imena Josip Broz Tito krije se biografija puna neobičnih obrata, skrivenih detalja i epizoda koje se rijetko spominju kada se govori o njegovom životu. Neke od njih zvuče kao izmišljene, ali su zabilježene u dokumentima i svjedočenjima.

 

Predstavljamo vam 30 zanimljivih činjenica o Titu, među kojima je vjerovatno dosta onih za koje niste znali, ali i onih o kojima niste znali dovoljno detalja.

1. Prije politike bio je veoma tražen metalac

Broz nije bio čovjek koji je slučajno završio u politici. Završio je bravarski zanat u Sisku 1910. godine, a zatim radio u nizu industrijskih centara, od Zagreba i Ljubljane do Plzenja, Minhena i Bečkog Novog Mjesta. Radio je u tada veoma modernoj evropskoj metaloprerađivačkoj industriji.

To je važno za razumijevanje njegovog kasnijeg političkog profila. Tito je bio proizvod radničkog, industrijskog svijeta Austro-Ugarske, a ne klasične intelektualne elite, navodi Hrvatska enciklopedija.

2. Bio je školovani austrougarski podoficir

Od 1913. služio je vojsku, a 1914. završio je podoficirsku školu i dobio čin vodnika. U augustu iste godine poslan je na srpski front.

Dakle, budući vrhovni komandant partizana prvo je bio podoficir vojske koja je napala Srbiju.

3. Na Karpatima je 1915. teško ranjen i zarobljen

U aprilu 1915. ranjen je na ruskom frontu i zarobila ga je ruska vojska.

Nakon toga proveo je više godina u Rusiji, gdje će mu se život potpuno preokrenuti.

4. U Rusiji je nekoliko puta uspijevao pobjeći

Nakon ranjavanja i zarobljavanja prolazio je kroz zarobljeničke logore, a 1917. našao se u revolucionarnoj Rusiji.

Uhapšen je nakon boljševičkih demonstracija u Petrogradu i zatvoren u Petro-Pavlovskoj tvrđavi. Uspio je pobjeći tokom transporta prema Sibiru.

Ovo je jedna od onih epizoda koja bi u filmskom scenariju zvučala previše nevjerovatno, a detalje možete pronaći na Wikipediji.

5. Ruski je naučio toliko dobro da mu je pomogao da izbjegne policiju

Tokom jednog bijega policija je tražila odbjeglog ratnog zarobljenika u vozu. Broz je uspio da ih zavara, između ostalog zahvaljujući tome što je tečno govorio ruski.

6. U Omsku je postao član ruske boljševičke partije

U proljeće 1920. postao je član Jugoslavenske sekcije Ruske komunističke partije boljševika. Krajem iste godine napustio je Rusiju i vratio se u Jugoslaviju.

To znači da je Tito svoje prvo ozbiljno političko iskustvo stekao direktno u revolucionarnoj Rusiji, prije nego što je postao jedan od najvažnijih ljudi KPJ.

7. Odslužio je gotovo šest godina zatvorske kazne

Godine 1928. uhapšen je u Zagrebu. U tzv. Bombaškom procesu osuđen je na pet godina zatvora. Kaznu je služio u Lepoglavi i Mariboru, a zatim je odslužio još oko tri i po mjeseca ranije kazne u Ogulinu.

Ukupno je praktično od 1928. do 1934. bio iza rešetaka, s kratkim prekidom.

8. U zatvoru je bio električar

U Lepoglavi je radio u zatvorskoj električnoj centrali. Njegov pomoćnik bio je Moša Pijade. Njih dvojica su u zatvoru organizirali partijsku ćeliju.

To je zanimljiv detalj: dio budućeg komunističkog rukovodstva Jugoslavije zapravo se formirao u zatvorskim ćelijama, navodi enciklopedija.cc.

9. U zatvoru je intenzivno učio

Hrvatski biografski leksikon navodi da je veliki dio vremena na robiji posvetio proučavanju marksizma, lenjinizma i društvenih nauka.

To je jedan od razloga zbog kojih je Broz, uprkos skromnom formalnom obrazovanju, kasnije mogao funkcionirati u veoma zahtjevnom međunarodnom političkom okruženju.

10. "Tito" se pojavljuje tek 1934.

Nije oduvijek bio Tito. U julu 1934. otišao je u Beč i tada je kooptiran u Politbiro CK KPJ. Tada dobija pseudonim Tito.

Najstariji poznati dokument u kojem se pojavljuje ime Tito datiran je 2. augusta 1934.

11. U Kominterni Tito nije bio Tito

Kada je 1935. stigao u Moskvu, u Kominterni je koristio pseudonim Friedrich Walter, odnosno Valter.

To nije bila sitnica. Komunistički ilegalci koristili su čitav sistem pseudonima i lažnih identiteta.

12. Živio je u Hotelu Lux

Broz je u Moskvi stanovao u čuvenom Hotelu Lux, koji je Kominterna koristila za smještaj svojih međunarodnih funkcionera.

U istom hotelu živjeli su brojni ljudi koji će kasnije postati lideri komunističkih država.

13. Hotel Lux bio je prilično jezivo mjesto

Danas ime Hotel Lux zvuči glamurozno, ali tokom Staljinovih čistki hotel je postao mjesto straha. Stanari su hapšeni i odvođeni noću. Mnogi su spavali obučeni, očekujući NKVD.

Hotel je dobio i nadimak "zlatni kavez Kominterne".

Broz je kroz tu atmosferu prošao relativno netaknut, što je posebno zanimljivo jer su mnogi njegovi jugoslavenski partijski drugovi završili u sovjetskim zatvorima ili pred streljačkim vodom, navodi Wikipedia.

14. Tito je morao više puta pisati vlastitu biografiju

Jedan manje poznat detalj iz njegovog prvog boravka u Moskvi jeste da je Kominterna od njega tražila biografiju.

Nije je napisao samo jednom. Pisao ju je više puta, kako bi kadrovska služba mogla upoređivati različite verzije i provjeravati njihovu vjerodostojnost.

To je izuzetno zanimljiv detalj za priču o njegovim kasnijim biografskim kontroverzama.

15. U Moskvi je radio na poslovima koji su obuhvatali četiri zemlje

Kao politički referent Balkanskog sekretarijata Kominterne bavio se Jugoslavijom, ali i pitanjima Bugarske, Rumunije i Grčke.

Dakle, prije Drugog svjetskog rata Tito je već bio dio međunarodnog političkog aparata.

16. Pohađao je vojni kurs Crvene armije

U Moskvi nije samo čitao marksističku literaturu. Pohađao je i kurs vojne taktike koji je organizirala Crvena armija.

To je vrlo zanimljivo kada se ima u vidu njegova kasnija uloga vrhovnog komandanta.

17. Išao je u Boljšoj teatar

Tokom boravka u Moskvi povremeno je odlazio u Boljšoj teatar.

Ovo je sitnica, ali lijepo pokazuje da njegov moskovski život nije bio samo partijski rad i konspiracija.

18. Prvi put je vidio Staljina 1935.

Vidio ga je na VII kongresu Kominterne, kojem je prisustvovao kao jedan od 510 delegata.

Zanimljivo je da je čovjek koji će 13 godina kasnije postati glavni protivnik Staljinove politike tada još bio dio sovjetskog komunističkog sistema.

19. U Moskvi je upoznao ženu koja će mu postati druga supruga

Tamo je upoznao Johannu Koenig, poznatu kao Lucia Bauer, koja je također radila u Kominterni. Vjenčali su se 1936. godine.

Njihov brak neće dugo trajati.

20. Broz je koristio ogroman broj pseudonima

Među dokumentiranim imenima i pseudonimima nalaze se Walter, Rudi, Georgijević, Dragomir, Isaković, Petar, Otto, Viktor, Novak, Radnik, Metalac i brojni drugi.

Za profesionalnog revolucionara to je bilo praktično sredstvo zaštite, ali danas ovaj spisak izgleda kao biografija nekoliko različitih ljudi.

21. Bio je katolički ministrant

Kao dječak pohađao je katoličku školu i jedno vrijeme bio ministrant. Kasnije je postao ateista.

Ovo je naročito zanimljivo kada se uporedi s njegovim kasnijim odnosom prema Katoličkoj crkvi.

22. Esperanto je naučio u zatvoru

Godine 1953. Tito je iznenadio predstavnike esperantista pokazavši da razumije njihov jezik. Rekao je da ga je učio u zatvoru.

To je jedna od najneobičnijih sitnica iz njegove biografije.

23. Govorio je više jezika

Njegov zvanični biograf Vladimir Dedijer tvrdio je da je Tito govorio srpskohrvatski, ruski, češki, slovenski i njemački, dok je razumio i čitao francuski i italijanski. Dedijer je čak naveo i kazahski.

Kod ovakvih podataka ipak treba biti oprezan. "Govorio je jezik" nije isto što i "tečno je govorio jezik".

24. Njegova biografija nije bila ista u svim dokumentima

Sovjetski dokumenti, partijske biografije i kasniji zvanični životopisi nisu uvijek davali identične podatke o njegovom obrazovanju, kretanju i identitetima.

To nije nužno dokaz neke velike "tajne", već prije posljedica života profesionalnog ilegalca, gdje su mijenjanje identiteta i prilagođavanje biografije bili dio posla.

25. Preuzeo je KPJ u trenutku kada je veliki dio njenog rukovodstva bio uništen

Tokom Staljinovih čistki stradali su brojni jugoslavenski komunisti. Tito je preživio i 1937. praktično preuzeo rukovođenje KPJ, a Kominterna ga je početkom 1939. formalno potvrdila za generalnog sekretara.

To je jedna od najvećih političkih prekretnica njegovog života.

26. "Galeb" nije napravljen za Tita

Njegov čuveni brod prvobitno se zvao Ramb III.

Porinut je 1938. u Đenovi kao transportni brod za italijansku kompaniju koja je imala monopol na trgovinu bananama iz italijanske Istočne Afrike.

27. "Galeb" je bio ratni brod

Tokom Drugog svjetskog rata Ramb III postao je pomoćna krstarica italijanske mornarice.

Godine 1941. u Bengaziju ga je torpedirala britanska podmornica HMS Triumph. Brod je ipak uspio da se vrati do Italije, velikim dijelom ploveći krmom.

28. Poslije Italijana koristili su ga Nijemci kao minopolagač

Nakon kapitulacije Italije brod je prešao pod njemačku kontrolu i dobio ime Kiebitz.

Nijemci su ga pretvorili u minopolagač i njime je u sjevernom Jadranu položeno više od 5.000 mina.

29. Potopljen, pa ponovo "oživljen"

Savezničko bombardiranje Rijeke 1944. potopilo je Kiebitz.

Poslije rata brod je izvađen, obnovljen i postao dio Jugoslavenske ratne mornarice. Kasnije je preuređen u Titovu ploveću rezidenciju.

30. "Galeb" je bio mnogo više od luksuzne jahte

Na njemu se odvijala diplomatija Pokreta nesvrstanih. Tito je njime putovao u Afriku i druge dijelove svijeta, a samo putovanje Afrikom 1961. trajalo je oko 70 dana.

Drugim riječima, "Galeb" je bio neka vrsta plutajućeg diplomatskog centra, piše Telegraf.rs.