Ova evropska država svake godine postaje veća za 700 hektara

Finska se svake godine proširi za oko 700 hektara zahvaljujući neobičnom geološkom procesu koji se odvija duž njene zapadne obale, uz Botnički zaljev.

Proces prate Nacionalni katastar Finske i NASA, a riječ je o prirodnom podizanju tla zbog kojeg se iz mora postepeno pojavljuju nove površine kopna.

Površina od 700 hektara približno odgovara prostoru koji bi zauzelo 5.600 olimpijskih bazena. Za poređenje, zagrebački park Maksimir prostire se na oko 316 hektara, dok Rekreacijsko-sportski centar Jarun, zajedno s jezerima, otocima i okolnim zelenim površinama, zauzima oko 240 hektara.

To znači da se svake godine pojavi površina novog kopna koja je više nego dvostruko veća od Maksimira ili gotovo tri puta veća od Jaruna.

Zemlja se vraća nakon ledenog doba

Riječ je o prirodnom procesu koji nije posljedica ljudskog djelovanja.

Tokom posljednjeg ledenog doba, prije više od 10.000 godina, područje današnje Finske bilo je prekriveno ogromnim slojem leda. Njegova težina pritisnula je Zemljinu koru i potisnula je više od 500 metara prema unutrašnjosti.

Nakon otapanja ledenog pokrova pritisak je nestao, pa se Zemljina kora počela postepeno vraćati prema svom prvobitnom položaju.

Prema podacima finskog Katastra, u području Botničkog zaljeva još postoji potencijal za približno 100 metara dodatnog podizanja tla.

Najbrži proces zabilježen je u području otočja Kvarken, gdje se tlo podiže gotovo jedan centimetar godišnje. Na jugoistoku Finske proces je znatno sporiji i iznosi manje od tri milimetra godišnje.

Novo kopno ne pripada automatski vlasnicima obale

Povlačenje mora postepeno stvara nove površine suhog tla ispred privatnih obalnih parcela. Međutim, prema finskim zakonima, vlasnici tih parcela ne postaju automatski vlasnici novonastalog zemljišta.

Takve površine poznate su pod nazivom "vesijättö". Nacionalni katastar taj pojam opisuje kao nekadašnju vodenu površinu koja je postala kopno, najčešće zbog podizanja tla, pada nivoa vode ili zarastanja.

Vlasništvo nad tim zemljištem uglavnom ostaje ranijem vlasniku vodenog područja. U mnogim slučajevima riječ je o tijelu poznatom kao osakaskunta, koje predstavlja zajedničke vlasnike određenog dijela mora.

Posljedice ovog prirodnog pomjeranja obale bilježe se već stoljećima. Tako su još 1491. godine stanovnici švedskog grada Östhammar protestovali jer je povlačenje mora njihovu staru luku učinilo potpuno neupotrebljivom.

Kako se može doći do novog zemljišta?

Vlasnici obalnih parcela koji žele riješiti pitanje vlasništva nad novonastalim zemljištem mogu pokrenuti postupak otkupa pred Nacionalnim katastrom.

Procjenitelj u postupku odlučuje o opravdanosti zahtjeva, utvrđuje vrijednost zemljišta i određuje iznos naknade.

Sam postupak za parcelu s vikendicom u prosjeku košta između 2.000 i 3.000 eura. Uz to, potrebno je platiti naknadu vlasniku vodenog područja, kao i pripadajuće poreze.

Tek nakon okončanja postupka novo zemljište može biti upisano u katastarski registar.