"Otok žena" na sjeveru Europe: Ovdje se traktor popravlja u nošnji

Kihnu je mali otok u Riškom zaljevu, uz zapadnu obalu Estonije. Na površini manjoj od 17 kvadratnih kilometara živi oko 700 stanovnika.

Život na otoku stoljećima je bio usko vezan za more. Muškarci su odlazili u ribolov i lov na tuljane, često ostajući odsutni danima, sedmicama ili mjesecima.

Za to vrijeme žene su ostajale kod kuće i brinule se o djeci, imanjima, životinjama i domaćinstvima. Takve okolnosti kroz generacije su oblikovale način života u kojem su žene preuzele veliki dio odgovornosti za funkcionisanje zajednice.

Danas je Kihnu jedno od rijetkih mjesta u Evropi gdje su tradicionalna odjeća, muzika, plesovi i rukotvorine i dalje sastavni dio svakodnevnog života.

Tradicionalne suknje, poznate kao kört, vezene bluze, marame za glavu, kao i ručno pletene muške veste i rukavice, i danas se nose na otoku.

Pjevaju se drevne runske pjesme, sviraju violine i harmonike, a stanovnici izrađuju različite rukotvorine. Posebno mjesto zauzimaju svadbene pjesme i običaji koji prate važne životne događaje.

Tradicija uz traktore i motore

Posebnost Kihnua upravo je u tome što tradicija nije ostala zarobljena u prošlosti.

Kihnušanke u svojim prepoznatljivim suknjama popravljaju traktore, voze motore, brinu se o domaćinstvima, dočekuju turiste i vode ih u obilazak otoka.

Mlađe stanovnice tradicionalnu odjeću kombiniraju i s modernim komadima. Tako se djevojčice mogu vidjeti u tradicionalnim suknjama uz majice svojih omiljenih bendova.

Upravo spoj savremenog života i starih običaja jedan je od razloga zbog kojih Kihnu privlači pažnju posjetilaca.

Zašto ga nazivaju „otokom žena“?

Kihnu se često naziva „otokom žena“, a ponegdje i posljednjim evropskim matrijarhatom.

Ipak, sami stanovnici smatraju da je takav opis previše pojednostavljen.

Ne radi se o tome da žene „vladaju“ otokom, nego o tome da su zbog historijskih okolnosti preuzele odgovornost za veliki dio života zajednice dok su muškarci tradicionalno provodili mnogo vremena na moru.

Starije žene imaju posebno važnu ulogu jer čuvaju znanje o običajima, pjesmama, zanatima i načinu života koji se generacijama prenosi na mlađe.

UNESCO prepoznao tradiciju Kihnua

Vrijednost kulture ovog otoka prepoznao je i UNESCO.

Kihnu i susjedni otok Manilaid, koji također naseljavaju Kihnušani, uvršteni su na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

U obrazloženju se posebno ističu pjesme, običaji, rukotvorine i tradicionalni način života stanovnika ovog područja.

Turizam sve važniji

Kihnu se posljednjih godina sve više otvara turizmu.

Posjetioci mogu obići Muzej Kihnua, upoznati lokalnu historiju i kulturu, popeti se na svjetionik iz 1864. godine, istraživati otok, učestvovati u radionicama rukotvorina te upoznati stanovnike i njihovu gastronomiju.

Noćenje je moguće na porodičnim imanjima, u privatnom smještaju ili kampu.

Turistima su dostupne različite mogućnosti obilaska otoka, od vožnje biciklom do šetnje, a organizuju se i radionice tkanja, pletenja, pjevanja i sviranja.

Stanovnici ne smatraju da turizam nužno ugrožava njihov način života. Naprotiv, vjeruju da upravo interes posjetilaca može pomoći očuvanju tradicije.

Turizam je, prema lokalnim stanovnicima, doprinio i tome da više mladih ostaje na otoku ili mu se vraća nakon završetka školovanja na kopnu.

Kako doći do Kihnua?

Do Kihnua se stiže trajektom iz Munalaida, nedaleko od Pärnua. Plovidba traje oko pola sata.

Otok je moguće posjetiti tokom cijele godine, iako je najživlje tokom ljeta.

Temperature su i tada uglavnom umjerene, s prosječnim ljetnim temperaturama od oko 15 stepeni.

Većina restorana radi samo tokom ljetne sezone, ali Kihnušani poručuju da posjetioci, bez obzira na doba godine, neće ostati gladni.