Na ovom otoku u Evropi ljudi često dožive stotu, otkrivena je njihova tajna

Postoji mjesto u Evropi gdje želja da neko doživi stotu nije tek ljubazna zdravica. Neobično veliki broj stanovnika ovdje zaista doživi duboku starost, zbog čega naučnici već decenijama pokušavaju otkriti šta stoji iza njihove dugovječnosti.

Sardinija je jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje doživjeti stotu nije toliko neobično. Ovaj italijanski otok je među prvim svjetskim "plavim zonama", područjima s neuobičajeno velikim brojem stogodišnjaka, a tajna njihove dugovječnosti povezuje se s načinom života koji generacijama spaja jednostavnu prehranu, fizičku aktivnost, snažne veze unutar zajednice i manje stresa.

Guardianovi čitatelji biraliProglašen najljepši skriveni otok u Evropi, hrvatski biser na prvom mjestu

Upravo se iza tradicionalne sardinske zdravice "A kent’annos", što znači "Da doživiš stotu", krije priča o otoku na kojem takva želja nije samo kurtoazija. Sardinija, smještena južno od Korzike, jedna je od prvobitnih "plavih zona". Ostale su japanska prefektura Okinawa, grčki otok Ikaria i Nicoya u Kostariki.

Sardinija je kao takva prepoznata 1999. godine, nakon što je istraživanje pokazalo neuobičajeno visoku koncentraciju stogodišnjaka. Zato Giuseppea Fornilla, menadžera hotela Conrad u odmaralištu Chia Laguna, pitaju u čemu je tajna dugog života.

- Postoji niz faktora, kaže on, "uključujući opušteniji način života i odsustvo stresa", kazao je, prenosi Daily Mail.

Područje Sardinije koje pripada plavoj zoni nalazi se u centralnoj provinciji Nuoro, do koje je prije otprilike 20 godina bilo teško doći zbog loših cesta. Ljudi koji su tamo živjeli mogli su se osloniti samo na svoju neposrednu zajednicu, bili su fizički aktivni radeći na zemlji i jeli su samo ono što su sami mogli uzgojiti.

Među tim namirnicama bilo je i grožđe, pa je vino bilo sasvim legitiman dio njihove prehrane.

- Polifenoli su doprinosili njihovom dobrom zdravlju, dodaje Fornillo.

Sardiniju obilježava karakterističan mediteranski krajolik poznat kao macchia mediterranea, gusto grmlje ispunjeno zimzelenim biljkama čiji se mirisi miješaju sa slanim morskim zrakom.

Sjever otoka, posebno Costa Smeralda, poznat je po glamuru, mekanim plažama, tirkiznom moru i marinama prepunim jahti. Južna obala, međutim, pruža drugačiju sliku. Krajolik je suroviji, a između manjih naselja i prašnjavih trgova prostiru se jezera na kojima se mogu vidjeti čaplje i flamingosi zagasitoružičaste boje.

Među najprepoznatljivijim dijelovima obale su plaže Le Dune di Campana i Monte Cogoni. Prva je poznata po impresivnim pješčanim dinama koje se uzdižu u valovitim nanosima, dok se zlatni pijesak Monte Cogonija proteže prema kuli Chia iz 16. stoljeća, smještenoj na malom brdu iznad obale.

Važan dio priče o sardinskoj dugovječnosti predstavlja i tradicionalna prehrana. Na jelovniku se nalaze jednostavne namirnice karakteristične za Mediteran, među kojima je farro, drevna žitarica koja se može kombinovati s tikvicama, paradajzom i kaparima. Riba i morski plodovi, povrće i ekstra djevičansko maslinovo ulje također imaju važno mjesto u lokalnoj kuhinji.

Dio tradicionalnog načina života je i vino, koje se generacijama proizvodi na otoku. Upravo spoj jednostavne prehrane, fizičke aktivnosti, snažnih porodičnih i društvenih veza te opuštenijeg životnog ritma često se navodi kada se pokušava objasniti neobično veliki broj stanovnika koji dožive duboku starost.

Na Sardiniji zato želja da neko doživi stotu ima posebno značenje. Na otoku poznatom po izuzetnoj dugovječnosti, "A kent'annos" nije samo lijepa zdravica nego odraz načina života koji već decenijama privlači pažnju istraživača iz cijelog svijeta.