Libija iz pustinje crpi vodu staru desetinama hiljada godina

Duboko ispod pijeska Sahare nalazi se jedan od najvećih vodnih infrastrukturnih projekata na svijetu – Velika umjetna rijeka u Libiji. Sistem dug više od 4.000 kilometara dovodi podzemnu vodu iz dubina pustinje do gusto naseljenih područja na sjeveru zemlje.

Riječ je o vodi zarobljenoj u dubokim vodonosnicima desetinama hiljada godina, iz perioda kada je Sahara imala znatno vlažniju klimu. Zbog toga se naziva fosilnom vodom – resursom koji se prirodnim procesima obnavlja izuzetno sporo.

Projekat pokrenuo Gadafi

Projekat je početkom osamdesetih godina pokrenuo tadašnji libijski lider Muamer Gadafi, koji ga je predstavljao kao jedno od najvećih dostignuća svoje zemlje.

Radovi su počeli 1984. godine, a sistem je postepeno proširivan. Voda je početkom devedesetih stigla do Bengazija, a kasnije i do Tripolija, čime je značajno unaprijeđeno vodosnabdijevanje stanovništva.

Mrežu čine hiljade kilometara velikih podzemnih cijevi, čiji prečnik na pojedinim dionicama iznosi oko četiri metra. Sistem je projektovan da dnevno transportuje do oko 6,5 miliona kubnih metara vode.

Ogromne količine vode omogućile su razvoj poljoprivrede u područjima u kojima je ranije bilo gotovo nemoguće obrađivati zemlju. Pšenica, ječam i različite vrste voća počeli su se uzgajati na prostorima koji su ranije bili gotovo potpuno zavisni od ograničenih izvora vode.

Ogroman sistem, ali i ozbiljan problem

Jedna od prednosti ovog sistema jeste to što se dio vode kreće zahvaljujući prirodnom padu terena. Voda iz južnih područja tako može teći prema sjeveru bez stalnog pumpanja, čime se smanjuje potreba za energijom.

Ipak, iza ovog ogromnog projekta krije se ozbiljan problem – fosilna voda nije neograničen resurs.

Za razliku od površinskih voda koje se obnavljaju kišom i drugim prirodnim ciklusima, duboki vodonosnici Sahare pune se veoma sporo.

To znači da se današnja potrošnja vode oslanja na resurs koji je nastajao hiljadama godina, dok je njegovo prirodno obnavljanje presporo da bi moglo pratiti savremene potrebe stanovništva.

Dodatni problem predstavlja nestabilnost u Libiji. Građanski rat i dugogodišnja politička podijeljenost oštetili su dio vodne infrastrukture, dok su napadi na bunare i postrojenja povremeno prekidali snabdijevanje gradova.

Uprkos tome, Velika umjetna rijeka i danas ima ključnu ulogu u vodosnabdijevanju Libije.

Ovaj projekat ostao je jedan od najambicioznijih pokušaja da čovjek prevaziđe prirodna ograničenja pustinje. Međutim, njegovo najveće dostignuće ujedno je i njegova najveća slabost – oslanja se na ogromne količine vode koju priroda ne može dovoljno brzo nadoknaditi.

Budućnost Velike umjetne rijeke zato neće zavisiti samo od obnove cijevi, bunara i postrojenja, već i od toga koliko će dugo duboko ispod Sahare biti dovoljno drevne vode da nastavi teći.

Kako piše qantara.de, upravo dostupnost ovog drevnog resursa predstavlja jedno od ključnih pitanja za budućnost libijskog vodosnabdijevanja.