Jedna greška u šumi može imati ozbiljne posljedice, sezona gljiva je počela

Šuma u jesen izgleda kao besplatna pijaca na kojoj priroda nudi svoje plodove, ali za one koji ne poznaju gljive svaki odlazak u berbu može nositi ozbiljan rizik. Ono što na prvi pogled izgleda kao ukusna namirnica može biti otrovna vrsta koja izaziva teška trovanja, pa čak i smrt.

S dolaskom hladnijih i vlažnijih dana mnogi ljubitelji prirode kreću u potragu za vrganjima, lisičarkama i drugim gljivama. Međutim, iskustvo u šumi, poznavanje nekoliko naziva ili fotografija pronađena na internetu nisu dovoljni da bi se sa sigurnošću utvrdilo je li određena gljiva jestiva.

Najveća opasnost krije se u zamjeni sličnih vrsta. Neke otrovne gljive izgledom podsjećaju na jestive, a razlike mogu biti toliko suptilne da ih neiskusni berač lako previdi. Zbog toga se odluka o tome šta će završiti u korpi, a kasnije i na tanjiru, ne bi smjela donositi na osnovu pretpostavke.

Može li aplikacija prepoznati otrovnu gljivu?

Pametni telefoni danas nude aplikacije koje pomoću fotografije pokušavaju prepoznati biljke i gljive. Iako takvi alati mogu poslužiti kao početna informacija, njihov rezultat nije pouzdana potvrda da je gljiva sigurna za konzumaciju, piše Faktor.

Fotografija ne prikazuje uvijek sve karakteristike važne za identifikaciju. Boja, oblik, promjene na površini, izgled donje strane klobuka, stručak i drugi detalji mogu biti presudni za razlikovanje vrsta. Osim toga, izgled gljive mijenja se zavisno od starosti, vremenskih uslova i mjesta na kojem raste.

Zbog toga ni aplikacija koja samouvjereno navede naziv vrste ne može zamijeniti stručnu procjenu. Ako postoji i najmanja sumnja, gljivu ne treba jesti.

Kuhanje ne uklanja svaki otrov

Jedna od opasnih zabluda jeste uvjerenje da se otrovnost može ukloniti kuhanjem, sušenjem ili prženjem. To nije tačno za brojne otrovne vrste, čiji toksini mogu ostati opasni i nakon termičke obrade.

Ni miris, ukus ili izgled nisu pouzdani pokazatelji sigurnosti. Gljiva koja djeluje svježe, lijepo miriše i ne ostavlja gorak ukus ne mora biti jestiva. Čak ni činjenica da su životinje pojele određenu gljivu ne znači da je sigurna za ljude.

Dodatni rizik predstavlja miješanje različitih vrsta u istoj korpi. Ako se među jestivim gljivama nađe otrovna, cijeli sadržaj treba pažljivo provjeriti, umjesto da se pretpostavi kako je sve ubrano sigurno.

Simptomi se ne moraju pojaviti odmah

Trovanje gljivama može izazvati mučninu, povraćanje, bolove u stomaku i proljev, ali i ozbiljnije posljedice, uključujući oštećenje jetre i bubrega. Vrsta simptoma i vrijeme njihovog pojavljivanja zavise od otrova koji je unesen.

Posebno je opasno uvjerenje da je osoba izvan opasnosti ako se tegobe ne pojave odmah nakon obroka. Kod nekih trovanja simptomi mogu nastupiti tek nakon više sati, kada je već došlo do ozbiljnog oštećenja organa.

Ako postoji sumnja da je pojedena otrovna gljiva, potrebno je odmah potražiti medicinsku pomoć, čak i kada simptomi još nisu prisutni. Ne treba čekati da se stanje pogorša niti pokušavati izazvati povraćanje ili primjenjivati kućne metode liječenja bez upute zdravstvenog radnika. Ostatke gljiva ili obroka, ako su dostupni, treba sačuvati za moguću identifikaciju.

U šumu s korpom, ali i s oprezom

Sigurno branje počinje poznavanjem vrsta i spremnošću da se odustane od gljive koja nije pouzdano prepoznata. Ne treba sakupljati oštećene, prestare ili raspadnute primjerke niti se oslanjati na savjete s društvenih mreža kao jedini izvor informacija.

Najvažnije pravilo jednostavno je: ako niste potpuno sigurni koju ste gljivu ubrali, nemojte je konzumirati. Nijedan obrok nije vrijedan rizika koji može ugroziti zdravlje ili život.

Jesen će u šumama i ove godine ponuditi obilje plodova, ali priroda ne dolazi s oznakama koje jasno razdvajaju jestivo od otrovnog. Zato je znanje važnije od pune korpe, a oprez najbolji način da šetnja šumom ne završi u bolnici.