Gastarbajter osjetio kakvi su Nijemci: ‘Četiri godine ja njih vozim na posao…’

Dijeljenje prijevoza do posla godinama se promovira kao praktičan i finansijski isplativ način putovanja. Međutim, kada jedan automobil svakodnevno prevozi više ljudi, pitanje stvarnih troškova može postati mnogo složenije od običnog dijeljenja računa za gorivo.

Upravo takvu raspravu pokrenula je priča jednog radnika iz Njemačke, objavljena u popularnoj Facebook grupi „Život u Njemačkoj“.

Muškarac tvrdi da već četiri godine svakodnevno vozi kolege na posao jer je jedini među njima koji ima automobil.

Kako navodi, zbog njih svaki dan prelazi dodatnih oko 38 kilometara kako bi ih pokupio i odvezao na posao, dok mu kolege zajedno daju 120 eura mjesečno za gorivo.

Problem je nastao kada mu se pokvario mjenjač.

Popravak je, prema njegovim riječima, koštao 3.200 eura. Kada je od kolega zatražio da barem djelimično učestvuju u trošku, dobio je odgovor da je automobil njegov problem jer su gorivo uvijek uredno plaćali.

„Jesam li bezobrazan što očekujem pomoć ili sam godinama jednostavno bio njihov jeftini taksist?“, upitao je.

Koliko zapravo košta svakodnevna vožnja?

Njegova objava izazvala je brojne reakcije, a dio korisnika pokušao je napraviti računicu koja uključuje i troškove koje vozači često zanemaruju.

Jedan korisnik izračunao je da 38 dodatnih kilometara dnevno, uz 22 radna dana mjesečno, predstavlja oko 800 kilometara mjesečno.

Ako automobil troši deset litara goriva na 100 kilometara, riječ je o približno 80 litara goriva mjesečno. Uz cijenu veću od dva eura po litru, samo trošak goriva približava se iznosu od 160 eura.

To znači da bi, prema toj računici, 120 eura koje kolege daju zajedno moglo pokriti samo dio troškova goriva, bez amortizacije automobila, održavanja, guma i drugih troškova.

Jedan od komentatora zaključio je da je vozač tokom četiri godine mogao preći oko 45.000 dodatnih kilometara samo zbog svakodnevnog prevoza kolega.

„Tvoj auto, tvoj popravak“

Ipak, nisu svi stali na njegovu stranu.

Dio korisnika smatra da kolege nisu odgovorne za kvar mjenjača jer je automobil u njegovom vlasništvu. Prema tom mišljenju, činjenica da su plaćali gorivo znači da su podmirivali svoj dio dogovorenog troška.

„Nisu oni krivi za mjenjač nego ti“, napisao je jedan korisnik, uz prijedlog da ubuduće poveća cijenu prijevoza ili jednostavno prestane voziti kolege.

Drugi su savjetovali isto – da prekine svakodnevni prijevoz i tako izbjegne moguće nove nesuglasice.

„Najbolje ukini tu vožnju i čist račun, duga ljubav“, jedan je od komentara.

Bilo je i onih koji smatraju da je 120 eura mjesečno premalo s obzirom na dodatne kilometre, vrijeme i trošenje automobila.

Gorivo nije jedini trošak

Rasprava je tako otvorila šire pitanje koje se često zanemaruje kod zajedničkog prijevoza.

Trošak automobila ne čine samo gorivo i eventualne putarine. Svakodnevna dodatna kilometraža utiče na servisne intervale, gume, kočnice, ovjes i vrijednost vozila.

S druge strane, kvar poput onog na mjenjaču ne može se automatski pripisati isključivo činjenici da je automobil korišten za prijevoz kolega.

Zbog toga su se mišljenja korisnika podijelila između onih koji smatraju da je vozač godinama bio nedovoljno plaćen za ono što je radio i onih koji smatraju da je preuzeo obavezu koju sada ne može prebacivati na putnike.

Jedno je, međutim, jasno – priča je pokazala da dogovor tipa „samo dijelimo gorivo“ može postati prilično komplikovan kada se u računicu uključe vrijeme, kilometraža, amortizacija i održavanje automobila.