Da li je čovječanstvo ikada živjelo bez ratova? Historija daje iznenađujući odgovor

Od rata u Ukrajini do sukoba na Bliskom istoku, aktuelne krize ponovo su otvorile jedno od najstarijih pitanja – da li je u historiji čovječanstva ikada postojao period bez ratova?

Odgovor, kažu historičari, zavisi od toga kako definišemo pojam rata.

Ako se rat posmatra kao organizovani oružani sukob između država ili organizovanih političkih vlasti, odgovor je – da.

Historičar sa Univerziteta Stanford Jan Morris, autor knjige "War! What Is It Good For? Conflict and the Progress of Civilization from Primates to Robots", ističe da tokom gotovo 99 posto ljudske historije nisu postojale države ni organizovane vlasti, pa samim tim nije moglo biti ni ratova u današnjem smislu te riječi.

Međutim, to ne znači da nije bilo nasilja.

"Ako je pitanje da li su ljudi ikada živjeli bez nasilja, odgovor je prilično jasan – nisu. Ljudi su se oduvijek sukobljavali i ubijali jedni druge", rekao je Morris za Live Science.

Da li je prahistorija bila mirna?

Prema analizi više naučnih istraživanja objavljenoj 2022. godine, organizovani ratovi bili su izuzetno rijetki ili ih uopće nije bilo u najranijim fazama ljudske historije, kada su ljudi živjeli kao nomadski lovci i sakupljači.

S tim se slaže i Peter Stearns, profesor emeritus historije na Univerzitetu George Mason i autor knjige "Peace in World History".

"U društvima lovaca i sakupljača, prije razvoja poljoprivrede, bilo je malo ili nimalo ratova", rekao je Stearns.

Takvi zaključci zasnivaju se na arheološkim istraživanjima. Naučnici su proučavali ljudske skelete iz različitih dijelova svijeta tražeći tragove organizovanih sukoba, poput ubodnih rana, posjekotina ili povreda nastalih udarcima kod većeg broja ljudi sahranjenih na istom mjestu.

Rezultati pokazuju da prije otprilike 8.000 godina prije nove ere gotovo da nema dokaza o organizovanom ratovanju. Tek kada su ljudi počeli napuštati nomadski način života i osnivati stalna naselja, ovakve povrede postaju znatno učestalije.

Nasilje je postojalo, ali ne nužno i ratovi

To ipak ne znači da u prahistoriji nije bilo smrtonosnog nasilja.

U Keniji su arheolozi na lokalitetu Nataruk pronašli ostatke 27 osoba stare oko 10.000 godina, na kojima su vidljivi tragovi nasilne smrti. Dio antropologa smatra da je riječ o sukobu između različitih grupa lovaca i sakupljača.

Slični nalazi otkriveni su i na lokalitetu Jebel Sahaba u Sudanu, gdje su pronađeni ostaci ljudi stari oko 13.000 godina s brojnim tragovima nasilja.

Ipak, mnogi istraživači ne smatraju da se može govoriti o ratovima.

Kako objašnjava Morris, većina naučnika rat definiše kao organizovano nasilje koje vodi država ili kao kolektivni sukob u kojem učestvuje veliki broj ljudi.

"Prahistorijska društva gotovo da nisu imala formalne vlasti, a grupe lovaca i sakupljača obično su brojale svega nekoliko desetina članova. Ako rat definišete kao sukob koji vodi država ili u kojem pogine više od stotinu ljudi, onda po toj definiciji ratova u najranijoj prahistoriji nije moglo biti", rekao je Morris.

Slično mišljenje iznio je i David Christian, profesor emeritus historije i arheologije sa Univerziteta Macquarie u Australiji.

"Veći dio ljudske historije zajednice su bile toliko male da nije jasno možemo li nasilje izjednačiti s ratom. Ljudi su oduvijek bili sposobni za nasilje, ali kako su zajednice postajale veće, ono je poprimilo oblike koje danas nazivamo ratovima", objasnio je.

Dolaskom država ratovi postaju češći

Pojavom velikih kraljevstava i carstava ratovanje je postalo mnogo učestalije.

Jared Morgan McKinney, profesor međunarodne sigurnosti na Ratnom zrakoplovnom koledžu u Alabami, proučavao je periode mira između velikih sila.

Njegov zaključak je da je rat kroz historiju uglavnom bio pravilo, dok su poznata mirna razdoblja, poput Pax Romane, često značila da je jedna sila vojno dominirala nad ostalima.

Ipak, postojali su i značajni izuzeci.

Profesor globalne historije na Univerzitetu Oxford Peter Frankopan ističe da su ratovi skupi i rizični.

"U mnogim periodima historije stabilnost je postignuta zato što su rivali imali približno jednaku snagu, pa nijedna strana nije mogla lako ostvariti pobjedu", kaže Frankopan.

Primjeri dugotrajnog mira

Jedan od najstarijih primjera dugotrajnog mira zabilježen je između 1400. i 1200. godine prije nove ere, kada su Egipat i Hetitsko carstvo uspjeli izbjeći velike međusobne ratove zahvaljujući diplomatskim sporazumima i međusobnom priznavanju.

Sličan primjer predstavljaju Rimsko i Perzijsko carstvo, koja su između 387. i 501. godine nove ere gotovo potpuno obustavila međusobne sukobe. Historičari taj period nazivaju "dugim petim stoljećem".

Kineska dinastija Song između 1000. i 1200. godine održavala je mir sa svojim sjevernim susjedima plaćajući im redovan danak, što je bilo znatno jeftinije od vođenja ratova.

Prema Morrisu, Kina, Koreja i Japan živjeli su i u dugom periodu relativnog mira od oko 1600. do 1850. godine, dok su evropske države u isto vrijeme gotovo neprestano ratovale.

"U Evropi smo bili mnogo agresivniji i skloniji nadmetanju, zbog čega često stičemo utisak da je rat prirodno stanje čovječanstva", kaže Frankopan.

Mir su uspjele očuvati i neke druge zajednice. Savez Irokeza u Sjevernoj Americi omogućio je gotovo tri stoljeća mira između naroda koji su prethodno često ratovali, dok se u Južnoj Americi od 1935. godine nije dogodio nijedan veliki međudržavni rat.

Iako historičari smatraju da je rat kroz najveći dio historije bio česta pojava, brojni primjeri pokazuju da su različite civilizacije uspijevale uspostaviti dugotrajne periode mira.

Drugim riječima, iako su sukobi duboko ukorijenjeni u ljudskoj historiji, oni nisu jedini mogući obrazac razvoja ljudske civilizacije.