Avion je prvi put napravio puni krug, samo devet mjeseci nakon prvog leta

Na današnji dan, 20. septembra 1904. godine, Orville Wright podigao je svoj avion iznad livade Huffman Prairie kod Daytona u američkoj saveznoj državi Ohio. Ono što danas djeluje gotovo banalno tada je predstavljalo ogroman tehnološki iskorak – skrenuo je, nastavio okretati avion i izveo prvi potpuni kružni let motornim avionom u historiji.

Danas putnički avioni prelaze kontinente, piloti satima mijenjaju smjer i visinu, a moderni avioni mogu prijeći hiljade kilometara bez slijetanja. Samo nešto više od jednog stoljeća ranije mogućnost da čovjek napravi jedan kontrolirani krug iznad obične livade bila je tehnološki poduhvat bez presedana.

Samo devet mjeseci

Posebno je nevjerovatno koliko se brzo sve dogodilo. Samo devet mjeseci ranije, 17. decembra 1903. godine, Orville i Wilbur Wright kod Kitty Hawka u Sjevernoj Karolini prvi su uspješno demonstrirali kontrolirani motorni let avionom težim od zraka.

Prvi let trajao je samo 12 sekundi, a avion je prešao oko 36 metara.

Tog dana uslijedila su još tri leta, a posljednji je trajao 59 sekundi i prešao oko 260 metara. Bio je to historijski dokaz da njihov sistem funkcioniše, ali braća Wright dobro su znala da još nisu napravila praktičan avion.

Problem nije bio samo podići mašinu sa zemlje. Pravi izazov bio je kontrolirati je.

Upravo se tu njihov pristup razlikovao od brojnih drugih izumitelja koji su pokušavali osvojiti nebo. Wrightovi nisu smatrali da je dovoljno napraviti dovoljno snažan motor i dovoljno velika krila.

Shvatili su da pilot mora moći kontrolirati avion u tri osnovne ose kretanja. Morao je moći podizati i spuštati nos, naginjati avion lijevo i desno te kontrolirati njegovo skretanje.

Godinama prije prvog motornog leta eksperimentirali su sa zmajevima i jedrilicama. Napravili su čak i vlastiti aerodinamički tunel kako bi testirali oblike krila i provjeravali podatke koji su im bili dostupni.

Mnogi postojeći aerodinamički proračuni pokazali su se nedovoljno preciznim. Braća su zato krenula praktično od početka i vlastitim mjerenjima pokušala utvrditi kako napraviti mašinu kojom čovjek može upravljati u zraku.

Nakon uspjeha u Kitty Hawku mogli su stati i uživati u činjenici da su ostvarili nešto što je godinama izgledalo nemoguće. Umjesto toga vratili su se u Dayton i gotovo odmah počeli raditi na novom avionu.

Na prvi pogled

Putovanje do pješčanih dina Sjeverne Karoline bilo je nepraktično za svakodnevne pokuse. Trebalo im je mjesto blizu kuće na kojem će moći ponovo i ponovo letjeti.

Pronašli su ga na Huffman Prairieju, velikoj livadi nekoliko kilometara od Daytona. Vlasnik zemljišta Torrence Huffman dozvolio im je korištenje terena bez najamnine.

Tamo su 1904. donijeli novi stroj poznat kao Wright Flyer II. Na prvi pogled bio je vrlo sličan avionu kojim su letjeli nekoliko mjeseci ranije, ali trebao je poslužiti kao svojevrsni laboratorij u zraku.

Uslovi su se, međutim, znatno razlikovali od onih u Kitty Hawku. Na obali Sjeverne Karoline Wrightovima je pomagao snažan i relativno stabilan vjetar.

Na livadi kod Daytona takvog vjetra često nije bilo. Njihov avion nije imao dovoljno snage da jednostavno s mjesta ubrza i poleti pri slabom vjetru.

Problem su riješili na tipično praktičan način. Izradili su sistem katapulta s utegom koji je pomagao avionu da dovoljno brzo ubrza po tračnici prije polijetanja.

Konstrukcija je bila jednostavna, ali je funkcionisala. Wrightovi su 7. septembra 1904. prvi put koristili ovaj sistem za pokretanje aviona.

Čim su uspjeli pouzdanije polijetati, mogli su se usredotočiti na mnogo važnije pitanje: kako avion natjerati da leti tamo gdje pilot želi.

Napredak nije bio trenutačan. Tokom 1904. imali su brojne kratke letove, probleme s kontrolom i slijetanja nakon kojih je stroj trebalo popravljati.

Ponekad bi cijeli pokušaj završio gotovo odmah nakon polijetanja. U drugim slučajevima ostali bi u zraku dovoljno dugo da testiraju male promjene.

Njihov cilj više nije bio samo dokazati da avion može letjeti ravno. Željeli su napraviti stroj kojim se može upravljati.

Wilbur je 15. septembra napravio prvi značajan zaokret u zraku, praktično polukrug. Samo pet dana kasnije uslijedio je mnogo ambiciozniji pokušaj.

Dana 20. septembra vrijeme nije bilo idealno. Nebo je bilo oblačno, a prijetila je i kiša.

Krug se zatvarao

Orville je ipak krenuo.

Avion se podigao iznad Huffman Prairieja i počeo skretati. Umjesto da nakon kratkog leta sleti daleko od početne tačke, Orville je nastavio okretati stroj.

Krug se zatvarao.

Za 1 minutu i 35 sekundi avion je napravio puni krug oko polja. Prvi put je motorni avion kojim je upravljao čovjek poletio, promijenio smjer kroz cijeli krug i vratio se prema području iz kojeg je krenuo.

Na papiru jedan krug možda ne djeluje jednako spektakularno kao prvi let iz 1903. godine. U praktičnom smislu predstavljao je ogroman napredak.

Avion koji može letjeti samo ravno nekoliko stotina metara zanimljiv je eksperiment. Avion koji može skretati i vratiti se prema početnoj tački počinje postajati pravo prijevozno sredstvo.

Tom letu prisustvovao je i Amos Ives Root, američki poduzetnik i izdavač časopisa Gleanings in Bee Culture, posvećenog pčelarstvu. Došao je u Dayton kako bi se vlastitim očima uvjerio u ono što braća Wright rade.

Zvuči neobično da je jedan od važnih ranih zapisa o razvoju aviona povezan upravo s pčelarskim časopisom, ali tadašnja priča Wrightovih bila je puna takvih neobičnosti.

Veliki američki mediji nisu uvijek ozbiljno shvatali njihove tvrdnje. Nakon prvih letova iz 1903. godine dio javnosti i dalje nije razumio koliko su Wrightovi napredovali.

Root je lično vidio njihove eksperimente i kasnije napisao izvještaj o onome što se događalo kod Daytona. Njegovo svjedočenje postalo je jedan od važnih ranih opisa kontroliranog motornog leta.

Braća su istovremeno bila izrazito oprezna s javnim demonstracijama. Pokušavala su zaštititi svoje izume patentima i nisu željela potencijalnim konkurentima pokazati više nego što je potrebno.

Zbog toga se dogodila neobična situacija. Dok su na jednoj livadi u Ohiju izvodili sve složenije letove, velik dio svijeta još nije razumio šta su zapravo napravili.

Tokom 1904. nastavili su letjeti. Ukupno su te godine na Huffman Prairieju izveli 105 letova i proveli oko 49 minuta u zraku.

To danas zvuči gotovo komično malo. Moderni putnički avion na jednom letu između dva evropska grada može provesti više vremena u zraku nego što su Wrightovi skupili tokom gotovo cijele eksperimentalne sezone.

Nisu bili zadovoljni

Ali svaka minuta bila je nova informacija.

U novembru iste godine Wilbur je izveo let koji je trajao nešto više od pet minuta i napravio gotovo četiri kruga oko polja. Let 9. novembra trajao je pet minuta i četiri sekunde, a avion je prešao oko 4,4 kilometra. Bio je to najduži let braće Wright te sezone.

Ono što je u septembru bilo historijsko postignuće samo nekoliko sedmica kasnije već je postajalo ponovljiv postupak.

I dalje nisu bili zadovoljni.

Flyer II imao je ozbiljne probleme sa stabilnošću i nije predstavljao konačno rješenje. Wrightovi su zato 1905. izradili još jedan avion, Flyer III.

Upravo će taj stroj postati njihov prvi zaista praktičan avion. Mogao je dugo ostajati u zraku, pouzdano skretati, praviti krugove i osmice te se vraćati na mjesto polijetanja.

U oktobru 1905. Wilbur je izveo let dug gotovo 39 kilometara i proveo oko 39 minuta u zraku. U manje od dvije godine put od 12 sekundi iz Kitty Hawka prerastao je u let dug desetinama kilometara.

Daljnji razvoj bio je nezaustavljiv.

Već nekoliko godina kasnije Wrightovi su javno demonstrirali svoje avione pred velikim mnoštvom u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Vojske su počele ozbiljno razmišljati o korištenju aviona, a ubrzo su nastale prve kompanije i škole letenja.

Do Prvog svjetskog rata avion je od eksperimentalne konstrukcije postao vojni stroj. U decenijama nakon toga počinje razvoj komercijalnog putničkog saobraćaja.

Danas je aviosaobraćaj jedna od temeljnih infrastruktura globalnog svijeta. Milioni ljudi svakodnevno ulaze u avione gotovo bez razmišljanja o tome koliko je dugo čovjek pokušavao ostvariti kontrolirani let.

Zbog toga je lako zaboraviti koliko je jedan običan krug iznad livade bio važan.

Wrightovi 20. septembra 1904. nisu postavili rekord u visini, nisu prešli ocean i nisu letjeli satima. Orville je samo napravio ono što danas svaki pilot mora znati učiniti: skrenuo je avion i vratio ga prema mjestu odakle je krenuo.

Ali niko prije njega to nije napravio motornim avionom.

Prvi let iz Kitty Hawka dokazao je da čovjek može poletjeti mašinom težom od zraka i kontrolirano ostati u zraku. Krug iznad Huffman Prairieja pokazao je nešto jednako važno – da avion ne mora samo letjeti, nego može ići tamo kamo pilot želi.

U tome se krije prava važnost 20. septembra 1904. godine.

Samo devet mjeseci nakon leta koji je trajao 12 sekundi, braća Wright napravila su još jedan veliki korak prema mašini koja će potpuno promijeniti svijet. Jedan puni krug iznad američke livade postao je najava ere u kojoj će udaljenosti zauvijek imati drugačije značenje.