Arheolozi se već 50 godina boje otvoriti grobnicu, strah ih je

Kada su kineski poljoprivrednici 1974. godine u blizini Xi'ana naišli na ostatke onoga što će postati poznato kao Terakotna vojska, otkriveno je jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta 20. stoljeća.

Hiljade glinenih ratnika u prirodnoj veličini stoljećima su čuvale mauzolej Qin Shi Huanga, prvog kineskog cara koji je ujedinio Kinu.

Ipak, ono najvažnije još uvijek nije otvoreno.

Glavna grobna komora Qin Shi Huanga nalazi se ispod ogromnog zemljanog humka, a više od pola stoljeća nakon otkrića Terakotne vojske arheolozi i dalje nisu odlučili otvoriti samu grobnicu.

Razlog nije nedostatak interesa. Naprotiv, naučnici vjeruju da bi unutrašnjost mogla sadržavati izuzetno vrijedne historijske predmete. Problem je što niko ne može sa sigurnošću znati u kakvom su stanju i kako bi reagovali na naglu promjenu uslova.

Drevni zapisi govore o zamkama

Jedan od najzanimljivijih izvora o mauzoleju potječe od kineskog historičara Sima Qiana, koji je živio otprilike jedno stoljeće nakon smrti Qin Shi Huanga.

U svojim zapisima opisao je raskošni podzemni kompleks i naveo da su u grobnici postavljeni mehanizmi sa samostrelima koji bi trebali automatski pogoditi svakoga ko pokuša provaliti u unutrašnjost.

Još neobičniji je njegov opis unutrašnjosti grobnice.

Prema Sima Qianu, u podzemnoj komori bila je napravljena svojevrsna minijatura carstva, s rijekama i morima napravljenim od žive.

Stoljećima se takav opis smatrao gotovo nevjerovatnim. Međutim, istraživanja područja oko mauzoleja pokazala su povišene koncentracije žive u tlu.

To je otvorilo mogućnost da Sima Qianov opis ipak sadrži određenu historijsku osnovu, iako prisustvo žive u tlu samo po sebi nije dokaz da se unutar grobnice zaista nalaze doslovne „rijeke žive“.

Živa predstavlja dodatni sigurnosni problem

Ako se unutar grobnice zaista nalaze veće količine žive, njeno istraživanje zahtijevalo bi izuzetno stroge sigurnosne mjere.

Živa je otrovni element, a posebno opasno može biti udisanje njenih para. Zbog toga bi eventualno otvaranje grobnice predstavljalo ozbiljan izazov za istraživače.

Ipak, opasnost od žive nije jedini, niti nužno najveći razlog zbog kojeg grobnica ostaje zatvorena.

Mnogo veća briga jeste ono što bi se moglo dogoditi predmetima koji se nalaze unutra.

Otvaranje bi moglo uništiti ono što je preživjelo hiljadama godina

Iskustvo s Terakotnom vojskom pokazalo je koliko promjena okoliša može biti pogubna za drevne predmete.

Kada su terakotni ratnici počeli izlaziti iz zemlje, mnoge figure još su imale ostatke originalnih boja. Međutim, nakon izlaganja zraku i promjene temperature i vlažnosti, pigmenti su počeli propadati.

Ono što je hiljadama godina bilo zaštićeno pod zemljom odjednom se našlo u potpuno drugačijim uslovima.

Za terakotne figure to je bio veliki problem. Za eventualne organske materijale u glavnoj grobnici posljedice bi mogle biti još ozbiljnije.

Ako se unutra nalaze drveni predmeti, tekstil, slike ili drugi osjetljivi materijali, njihov kontakt s kisikom i promjena temperature i vlažnosti mogli bi pokrenuti procese propadanja koje bi bilo veoma teško zaustaviti.

Upravo zato arheolozi ne žele otvoriti grobnicu samo zato da bi saznali šta se nalazi unutra.

Za njih je mnogo važnije pitanje mogu li to učiniti bez uništavanja onoga što su željeli otkriti.

Tehnologija još nije dovoljno sigurna

Problem je i u tome što bi nakon otvaranja grobne komore bilo izuzetno teško vratiti uslove koji su unutra vladali više od dvije hiljade godina.

Naučnici bi morali istovremeno kontrolisati temperaturu, vlažnost, sastav zraka i eventualnu prisutnost otrovnih materija, dok bi svaki predmet trebalo dokumentirati i zaštititi.

To je posebno teško kod organskih materijala, koji su mnogo osjetljiviji od pečene gline.

Zbog toga činjenica da arheolozi još nisu otvorili grobnicu ne znači da su odustali od istraživanja. Naprotiv, područje se i dalje proučava različitim neinvazivnim metodama kako bi se što više saznalo bez narušavanja unutrašnjosti.

Grobnica prvog kineskog cara tako ostaje jedna od najvećih neriješenih zagonetki svjetske arheologije.

Danas se zna gdje se nalazi mauzolej Qin Shi Huanga. Zna se i da je u njegovoj blizini otkrivena ogromna Terakotna vojska.

Ali ono što se nalazi iza glavne grobne komore još uvijek je skriveno.

Drevni zapisi govore o samostrelima i živi. Moderna istraživanja potvrđuju neuobičajeno visoke koncentracije žive u okolnom tlu, ali ne mogu potvrditi svaki detalj drevnog opisa.

Istovremeno, iskustvo s Terakotnom vojskom pokazuje da čak i kratko izlaganje drevnih materijala novim uslovima može imati trajne posljedice.

Zato najveća tajna mauzoleja prvog kineskog cara i dalje ostaje pod zemljom.

Za arheologe pitanje više nije samo kako otvoriti grobnicu, već kako je otvoriti, istražiti i sačuvati sve ono što je u njoj preživjelo više od 2.000 godina.