Nova pravila EU mogla bi ugroziti male studije i opstanak online igara

Privatni serveri kojima fanovi produžavaju život starim igrama mogli bi se suočiti s novim pravnim obavezama, dok bi manjim studijima poslovanje na evropskom tržištu moglo postati preskupo. Na te moguće posljedice prijedloga EU KIDS Act upozorava inicijativa Stop Killing Games, koja se protivi gašenju servera zbog kojeg kupljene igre postaju trajno neigrive.

Evropska komisija službeno je predstavila prijedlog 17. septembra 2026. godine. Namijenjen je boljoj zaštiti maloljetnika pri korištenju digitalnih usluga, a osim društvenih mreža, videoplatformi i AI chatbotova, izričito obuhvata online igre. Predviđa, između ostalog, strože zaštitne mjere i postupke provjere dobi. O njemu tek trebaju raspravljati Evropski parlament i Vijeće.

Postala pravi hitOva igra stara više od deset godina ruši rekorde nakon besplatne nadogradnje

Stop Killing Games analizirao je verziju dokumenta koja je procurila prije službenog predstavljanja. U videu objavljenom uz analizu govornik ga je opisao kao „najveću prijetnju do sada“ ciljevima inicijative, ali je istovremeno priznao da pojedine odredbe nisu dovoljno jasne.

Obaveze bi mogle zahvatiti i servere koje održavaju fanovi

Jedno od ključnih pitanja jeste ko bi se prema predloženim pravilima smatrao pružateljem online igre. Ako bi u tu kategoriju spadali i operateri privatnih servera, morali bi ispunjavati obaveze vezane za zaštitu korisnika i provjeru njihove dobi.

Inicijativa upozorava da bi to moglo otežati upravo ono za šta se zalaže: mogućnost da zajednica nastavi igrati kupljenu igru nakon što izdavač ugasi službene servere.

Fanovi bi, prema takvom tumačenju, tehnički mogli pokrenuti vlastiti server i sačuvati igru od nestanka, ali bi time mogli preuzeti i pravne rizike. U videu su kao primjeri navedeni Minecraft i Unreal Tournament.

Zabrinutost proizlazi iz široke definicije online igara. Stop Killing Games smatra da prijedlog možda ne bi obuhvatao samo naslove za više igrača ili igre koje se kontinuirano održavaju i dopunjavaju sadržajem. Pravila bi se mogla odnositi i na igre koje imaju tek pojedinačne online funkcije, poput rang-lista rezultata, ažuriranja za preuzimanje ili privatnih servera.

Govornik iznosi i bojazan da bi gotovo svaka digitalno distribuirana igra mogla biti tretirana kao online usluga. Ipak, naglašava da formulacije u prijedlogu ne omogućavaju nedvosmislen zaključak.

Provjera dobi mogla bi tražiti više od datuma rođenja

Posebne kritike odnose se na način provjere dobi korisnika. Prema procjeni iznesenoj u videu, jednostavan unos datuma rođenja vjerovatno više ne bi bio dovoljan. Pružatelji usluga mogli bi biti obavezni koristiti pouzdanije postupke prije nego što igračima omoguće pristup određenim online funkcijama.

To otvara zabrinutost da bi korisnici morali dijeliti lične podatke. Takvi zahtjevi potencijalno ne bi ostali samo na nivou velikih platformi, poput Steama, nego bi mogli važiti i za svaku pojedinačnu igru.

Za manje razvojne studije uspostavljanje provjere dobi, dodatnih zaštitnih mjera i drugih postupaka usklađivanja moglo bi predstavljati značajan finansijski teret.

Govornik smatra problematičnim i to što, prema njegovom čitanju dokumenta, nije predviđeno opće izuzeće za male developere. Kao najnepovoljniji mogući ishod navodi odluku pojedinih studija da svoje online igre uopće ne ponude korisnicima u Evropskoj uniji.

Ni konsultirani pravnici nisu saglasni o svim odredbama

Iznesena upozorenja nisu konačno tumačenje prijedloga. U videu se više puta navodi da su neke formulacije teško razumljive te da ni pravnici s kojima se inicijativa konsultirala nisu imali jedinstveno mišljenje o svakoj tački.

Zato opisane posljedice predstavljaju procjenu mogućih učinaka predloženih pravila, a ne obaveze koje već proizlaze iz važećeg zakona.