Imate stari mobitel u ladici? Zbog AI-ja čak i pokvareni sada vrijede više

Imate li stari mobitel koji godinama stoji u ladici, možda ipak nije bezvrijedan. Globalna nestašica memorijskih čipova, potaknuta snažnom potražnjom industrije umjetne inteligencije, počela je mijenjati i tržište polovnih pametnih telefona.

Kako piše TechRadar, čak i stari ili oštećeni uređaji mogu vrijediti više jer raste potražnja za njihovim komponentama.

Kupci koji se bave obnovom i popravkom telefona sve se više takmiče za dijelove koji su se donedavno smatrali premalo vrijednim da bi ih se isplatilo spašavati. Razlog nije nužno veća ekološka svijest, već jednostavna tržišna računica – kada memorija i druge komponente poskupe, raste i vrijednost dijelova koji se mogu ponovo upotrijebiti.

Podaci platforme B-Stock, koja se bavi poslovnom preprodajom polovnih uređaja, pokazuju da su cijene Appleovih i Samsungovih telefona porasle u drugom kvartalu 2026. godine u odnosu na prethodna dva kvartala.

U prvoj polovini godine uređaji srednje, C-kategorije, prvi put su po broju prodatih primjeraka prestigli telefone iz najlošije, D-kategorije. Na C-kategoriju odnosilo se 37,8 posto prodaje, dok je udio uređaja najlošije kvalitete iznosio 31,6 posto.

Među Appleovim uređajima najvišu prosječnu cijenu imao je iPhone 17 Pro Max, koji se prodavao za prosječno 940 dolara, nezavisno od stanja uređaja.

Kod Samsunga su među najprodavanijim modelima bili Galaxy S23 Ultra, S22 Ultra i S24 Ultra. Nakon predstavljanja Galaxyja S26 porasle su i cijene starijih Samsungovih premium modela, pa je dobro očuvan S23 Ultra u junu dostizao cijenu od 425 dolara.

Ipak, rast cijena ne znači da ljudi masovno izvlače stare telefone iz ladica samo kako bi ih prodali. Iz B-Stocka upozoravaju da korisnici generalno duže zadržavaju svoje telefone, zbog čega na tržište nakon nekoliko godina stiže i veći broj uređaja u lošijem stanju.

Istovremeno se mijenja i računica kada je riječ o popravci i ponovnoj upotrebi dijelova.

Proizvođači zasad ne ugrađuju rutinski memorijske čipove iz oštećenih telefona u nove uređaje, jer bi bilo potrebno riješiti pitanja testiranja, kompatibilnosti i pouzdanosti. Međutim, rast cijena memorije znači da se sve više isplati spašavati druge komponente koje ranije nisu opravdavale troškove rada.

Vrijednost tako mogu imati ekrani, moduli kamera, baterije, priključci za punjenje, kućišta, zvučnici, kablovi i matične ploče.

Činjenica da je cijeli telefon svrstan u najnižu kategoriju ne znači da su svi njegovi dijelovi neupotrebljivi. Primjerice, telefon star četiri ili više godina može biti svrstan u najlošiju kategoriju samo zbog istrošene baterije, dok ekran, kamere i druge komponente mogu i dalje biti potpuno funkcionalni.

Zbog toga i telefoni koje bi vlasnici ranije smatrali praktično bezvrijednima sada mogu pronaći kupca.

Kako cijene novih komponenti rastu, serviseri i trgovci polovnom elektronikom spremniji su platiti stare uređaje iz kojih mogu izvaditi dijelove i koristiti ih za popravke ili dalju prodaju.

Hoće li ovaj trend značajnije smanjiti količinu elektronskog otpada, zasad nije jasno. Kako zaključuje TechRadar, trenutno više izgleda kao tržišno prilagođavanje skupljim i teže dostupnim komponentama nego kao veliki ekološki zaokret potrošača.