Almir Brljak za Oslobođenje otkriva kako je iz Novog Travnika stigao do vrha VR industrije

Industrija virtualne stvarnosti (VR) posljednjih godina bilježi ubrzan razvoj, a konkurencija među studijima koji razvijaju igre za ovu platformu sve je veća. U takvom okruženju samo mali broj naslova uspije izboriti mjesto među najprodavanijim igrama na Meta platformi, što predstavlja jedno od najvažnijih mjerila uspjeha u svijetu VR gaminga.

Među onima koji su ostvarili takav rezultat nalazi se i Almir Brljak, porijeklom iz Novog Travnika, koji danas živi i radi u Torontu. Kao suosnivač kompanije Sinn Studio, zajedno sa svojim timom plasirao je novu VR igru Zombonk među deset najprodavanijih naslova na Meta platformi. Time je Sinn Studio postao jedan od rijetkih VR studija na svijetu koji u Top 10 ima čak dvije igre, nakon ranijeg uspjeha sa Swordsmanom. U razgovoru za naš portal Brljak govori o putu od Novog Travnika do vrha svjetske VR industrije, razvoju Zombonka, stanju gaming scene u Bosni i Hercegovini i savjetima za mlade koji žele graditi karijeru u ovoj oblasti.

Želi spasiti video igreBivši šef PlayStationa upozorava da je stanje u gamingu neodrživo, ima plan za spas

Šta za Sinn Studio znači to što je Zombonk ušao među deset najprodavanijih igara na Meta platformi?

Ovaj uspjeh nam znači sve. Ponovni ulazak među deset najprodavanijih i činjenica da smo postali jedan od rijetkih studija na svijetu kojem je to uspjelo dva puta potvrđuju dvije stvari. Prvo, da kao mlađi osnivači možemo nadmašiti mnogo iskusnije i finansijski jače kompanije. Drugo, da to možemo postići s timom od svega tridesetak ljudi.

Posebno nam znači što smo uspjeli s dvije potpuno različite igre. Swordsman je razvijen za stariju, tradicionalniju publiku, dok je Zombonk namijenjen mlađim igračima. Većina studija godinama pokušava napraviti jedan veliki hit, a mi smo u relativno kratkom periodu napravili dva, i to za dvije potpuno različite publike.

To je važna poruka cijeloj industriji. Pokazuje da ovo nije rezultat sreće. Svemu pristupamo kao nauci, analiziramo svaki segment razvoja i upravo zbog takvog pristupa vjerujem da će svijet tek vidjeti šta Sinn Studio može napraviti.

Šta je potrebno da VR igra postane globalni hit i po čemu se Zombonk izdvojio među stotinama drugih naslova?

Prije svega potrebna je potpuna posvećenost poslu. Razvoj igre obuhvata više oblasti – umjetnost, dizajn, tehničku infrastrukturu, monetizaciju i marketing – i u svakoj od njih morate imati ljude koji preuzimaju odgovornost i žele postići najviši mogući nivo.

Kod Zombonka smo od početka znali da želimo napraviti besplatnu društvenu igru. Cilj je bio da se igrači osjećaju povezanije nego u bilo kojoj drugoj VR igri. Zato smo cijelu mehaniku gradili oko zajedničkog istraživanja i borbe. Igru je moguće igrati samostalno, ali je mnogo lakša i zabavnija kada ste dio grupe.

Druga velika razlika bio je marketing. Umjesto da ulažemo ogromna sredstva u nekoliko velikih YouTubera, odlučili smo svakog igrača pretvoriti u potencijalnog kreatora sadržaja. Osmislili smo sistem nagrađivanja u kojem igrači dobijaju pogodnosti u igri ako njihovi videozapisi na YouTubeu ili TikToku ostvare određeni broj pregleda.

Na taj način nismo dobili jednog ili dva velika promotora, nego stotine hiljada ljudi koji svakodnevno objavljuju autentične snimke iz igre. To je mnogo uvjerljivije od klasične reklame jer novi igrači vide stvarno iskustvo drugih korisnika.

Treći važan element je monetizacija. Cilj nam je da igra ostane poštena prema svima, ali da igračima koji žele potrošiti novac omogućimo da brže dođu do određenih sadržaja bez narušavanja ravnoteže. Primjenjujemo provjerene modele, ali stalno eksperimentišemo i tražimo rješenja koja drugi studiji još nisu iskoristili.

Ispod svega toga nalazi se snažan tehnički tim koji vodi računa da infrastruktura funkcioniše besprijekorno. Ako igrači imaju prekide ili tehničke probleme, sve ostalo gubi vrijednost.

Od Novog Travnika do Toronta i samog vrha svjetske VR industrije. Kako danas gledate na svoj profesionalni put?

Na taj put gledam s velikim ponosom. Nisam odrastao u bogatoj porodici niti sam imao pristup resursima ili ljudima koji bi mi mogli otvoriti vrata. Dijete sam bosanskih imigranata koji su nakon teških životnih okolnosti napustili Bosnu i Hercegovinu. Roditelji su uvijek cijenili sigurnost i stabilnost, dok sam ja bio skloniji riziku.

Kada danas pogledam unazad, vidim mladića koji nije znao dovoljno ni o tehnologiji ni o biznisu i koji nije imao gotovo nikakve resurse, ali je ipak sa 24 godine osnovao kompaniju. Zahvaljujući upornosti i istrajnosti uspjeli smo doći do samog vrha industrije zabave u jednom od tehnološki najvažnijih sektora budućnosti.

Ono što me posebno raduje jeste poruka koju to šalje drugoj djeci imigranata. Naš put možda jeste teži, ali nije nedostižan. Ne treba se fokusirati na ograničenja, nego maksimalno iskoristiti prilike koje postoje i imati dovoljno velike snove. Bez velike misije teško je napraviti i male korake koji na kraju vode do velikih rezultata.

Pratite li razvoj IT i gaming industrije u Bosni i Hercegovini?

Pratim. Imam nekoliko prijatelja iz tehnološke zajednice u Bosni i Hercegovini koji mi često skrenu pažnju na pojedince ili timove koji rade kvalitetne projekte i kojima su potrebni kontakti ili određena podrška u gaming ili tehnološkoj industriji.

Kada mi se obrate, uvijek izdvojim vrijeme da razgovaram s njima, razumijem zašto razvijaju određeni projekat, kakva im je dugoročna vizija i kakva bi im pomoć najviše značila. Ako mogu pomoći, uvijek ću to učiniti.

Osim toga, u Bosnu i Hercegovinu dolazim dva ili tri puta godišnje, tako da situaciju ne upoznajem samo preko drugih ljudi. Moj dugoročni cilj je pomoći nastanku prve ozbiljne AR/VR kompanije u Bosni i Hercegovini. Mislim da taj trenutak još nije došao, ali vidim da se razvijaju potrebne vještine i vjerujem da uz pravo vodstvo i prave informacije postoji realna prilika da se to dogodi. Volio bih biti dio tog procesa.

Jeste li razmišljali da dio razvoja ili neki budući projekat realizujete u Bosni i Hercegovini?

Jesam i već sam pokušavao podržati pojedince koji su radili na projektima iz oblasti gaminga i zabavne industrije. Nažalost, nakon nekoliko pokušaja pokazalo se da ta saradnja nije dala rezultate, pa sam za sada napravio pauzu.

Ipak, ako se pojavi pojedinac ili projekat s izuzetnim potencijalom, spreman sam pomoći savjetima, važnim kontaktima ili manjom investicijom. Međutim, želim biti iskren – kvalitet mora biti izvanredan. Zbog obima posla kojim se bavim ne mogu posvetiti značajno vrijeme projektima koji su prosječni.

Postoji li u Bosni i Hercegovini poslovna kultura spremna ulagati u razvoj videoigara? Gdje su domaći investitori?

Poznajem nekoliko kompanija i pojedinaca u Bosni i Hercegovini koji rade zaista kvalitetne stvari povezane s gaming industrijom. Ne bave se svi razvojem igara, ali rade u oblastima poput animacije i digitalne umjetnosti i postižu ozbiljne rezultate.

Međutim, ne mislim da u ovom trenutku postoji poslovna kultura koja bi investitore motivisala da Bosnu i Hercegovinu izaberu ispred drugih zemalja u regionu ili svijetu. Smatram da smo još prilično daleko od toga.

Jedan od mojih dugoročnih ciljeva jeste pomoći izgradnji takve kulture. Želio bih da investitori prepoznaju koliko ovdje ima ambicioznih, upornih i talentovanih ljudi koji žele stvarati vrhunske proizvode. Bez obzira na to koliko su naši ljudi sposobni, mislim da nam upravo nedostaje okruženje koje će ih podstaći da zajedno grade velike projekte i kompanije.

Da imate tri minute razgovora s ministrom obrazovanja, šta biste mu poručili o gaming industriji?

Iskreno, ne poznajem dovoljno dobro sve izazove obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini da bih govorio o konkretnim problemima. Ne želim donositi zaključke o stvarima koje ne razumijem u potpunosti.

Ali postoji nešto što smatram univerzalno važnim. Djeci su potrebni nastavnici koji vole ono što rade, koji znaju zainteresovati učenike za složene teme i koji stalno unapređuju vlastito znanje. Kada su nastavnici u toku s promjenama na tržištu, njihovi učenici završavaju školovanje spremniji za svijet koji ih čeka.

Gaming se dugo smatrao isključivo hobijem, posebno kada su u pitanju mlađe generacije. Zbog toga su mnogi akademski i profesionalni krugovi godinama zanemarivali važnost ove industrije i nisu stvarali obrazovne programe koji bi joj omogućili razvoj.

Mislim da su obrazovne institucije u Bosni i Hercegovini posljednjih godina napravile određeni napredak i iskreno cijenim ljude koji su radili na tome. Volio bih da država nastavi ulagati u taj razvoj i prepozna koliko industrija zabave i videoigara može biti važna, ne samo za pojedince nego i za cijelu zemlju.

Također bih volio vidjeti mnogo snažniju saradnju između domaćih kompanija i univerziteta. Kada studenti pokažu izuzetan potencijal, trebalo bi učiniti sve da svoju karijeru mogu graditi u Bosni i Hercegovini, umjesto da budu primorani tražiti prilike u inostranstvu. To bi bila korist i za mlade ljude i za državu.

Kako biste željeli da jednog dana bude ispričana priča o Almiru Brljaku i Sinn Studiju?

Volio bih da to bude priča o dječaku iz Novog Travnika, sinu bosanskih imigranata u Kanadi, koji nije imao ni resurse ni poznanstva, ali je ipak stigao do samog vrha svjetske gaming industrije, u oblasti koja će, vjerujem, biti jedna od najvažnijih tehnologija budućnosti.

Želio bih da se pamti i kao priča o lideru koji je uvijek stavljao misiju ispred sebe, koji je izgradio tim u kojem su ljudi osjećali da rade najbolji posao u svom životu i u kojem su njihov trud i talent bili istinski prepoznati.

Na kraju, želio bih da to bude priča o čovjeku koji je ostao dobar sin, brat, prijatelj i neko ko je cijelog života bio podrška ljudima u Kanadi, ali i Bosni i Hercegovini. To je svrha kojoj ću uvijek težiti.

Šta biste poručili mladima u Bosni i Hercegovini koji sanjaju karijeru u gaming industriji, ali misle da su najveće svjetske kompanije nedostižne?

Najvažnije je da nauče stvarati vrijednost. Radite na projektima koji će druge ljude u vašoj struci iskreno impresionirati i pobrinite se da taj rad bude vidljiv. Ako javno pokazujete ono što stvarate, vrlo često će prilike pronaći vas.

Prečesto viđam ljude koji mnogo vremena ulažu u prilagođavanje biografije ili umrežavanje, a premalo u stvarno stvaranje. Naravno da je idealno raditi sve to, ali ako bih morao izdvojiti jednu stvar, rekao bih da je najvažnije razvijati konkretne vještine i graditi kvalitetne projekte koje ćete objavljivati na društvenim mrežama ili LinkedInu.

Svijet nikada nije bio povezaniji nego danas i mogućnosti da radite za najveće svjetske kompanije iz bilo kojeg dijela svijeta nikada nisu bile veće. Ako vam se takve prilike stalno čine nedostižnim, najčešće problem nije u samoj prilici, nego u procesu. Zato je važno stalno analizirati vlastiti rad, otkrivati gdje zaostajete i raditi na tome da zatvorite taj jaz.

Naravno, ne želim zanemariti činjenicu da je ljudima iz Bosne i Hercegovine često teže doći do međunarodnih prilika nego nekima drugima. Svjestan sam toga. Ali uprkos tome, moj savjet ostaje isti – gradite stvarnu vrijednost, budite uporni i učinite svoj rad vidljivim. To je najbolji način da vas svijet primijeti.