Upoznajte mladog izvođača Aru: Donosimo njegov prvijenac "Paranoja"

Mladi izvođač Ara, pravog imena Armin Selimović, predstavio je prvu autorsku pjesmu „Paranoja“, kojom publici otvara svoj muzički svijet na ličan način. Pjesma je, kako kaže, nastala iz jednog zahtjevnijeg perioda njegovog života, a upravo ga je ta iskrenost odredila kao izvođača koji ne bježi od vlastite priče.

O muzici, procesu stvaranja, inspiracijama i svom putu govorio je u intervjuu za Oslobodjenje.ba.

Vizija i podrška

Kako je nastala "Paranoja" i zašto ste se baš s njom odlučili predstaviti publici?

- Ova pjesma nastala je iz jednog poprilično turbulentnog perioda mog života. Nisam želio izmišljati priče niti glumiti nešto što nisam. Htio sam da prvi utisak koji ljudi dobiju o meni bude iskren. Mislim da je najbolji način da se predstaviš publici upravo kroz nešto što si stvarno proživio. Zato sam odlučio da baš ova pjesma bude moj prvi ozbiljan korak.

Skoro sve ste radili sami. Koliko je bilo izazovno?

- Iskreno, bilo je mnogo teže nego što sam očekivao. Osim muzike, bavio sam se organizacijom, produkcijom, spotom, marketingom i svim ostalim stvarima koje ljudi uglavnom ni ne vide.

Ali eto, kažem skoro sve, jer realno ništa u životu ne možeš skroz sam. Bez pojedinih osoba, mojih drugova i drugarica, dosta stvari jednostavno ne bi bilo moguće - od same podrške pa do realizacije određenih ideja i zadataka. Koliko god imao neku viziju, uvijek trebaš ljude kojim vjeruješ i koji će stati uz tebe kad je najbitnije. Na kraju dana imao sam sreću da oko sebe imam upravo takve ljude i stvarno sam im zahvalan na tome.

Koji su izvođači najviše utjecali na vaš izraz?

- Odmalena slušam stranu muziku. U potkrovlju u Češkoj sam jednom naletio na mamin stari kasetofon i kasete, pa mi je pustila “Cypress Hill” i istog trenutka sam se zaljubio u hip-hop. Od tada nisam prestao istraživati. Slušao sam sve što je imalo veze s hip-hopom i trapom, pa sam vremenom otišao i mnogo dalje. Od Memphis trapa do techna, i dan danas tražim nove zvukove i novu muziku. Mislim da kao umjetnik nikad ne smiješ prestati biti radoznao.

Pored toga, klasičnu gitaru sviram od osme godine. Brat i ja smo nastupali zajedno, svirali u duetu, ali i solo, išli na razna takmičenja. Tako da je muzika prisutna kroz cijeli moj život i nekako imam osjećaj da smo ona i ja odrasli zajedno.

Baš zbog toga nisam nikad bio vezan samo za jedan žanr. Slušao sam stvarno različite izvođače, od flamenco gitarista pa sve do hard techno producenata i DJ-eva. Najviše me inspirisalo to kako su gradili svoj identitet i zvuk. Volim i poštujem kada neko ima prepoznatljiv stil i kada nakon nekoliko sekundi pjesme odmah znaš ko stoji iza nje. Mislim da je to ono čemu svaki izvođač treba težiti.

Kako biste onda opisali svoj zvuk nekome ko prvi put sluša?

- Rekao bih da je moderan. Volim spajati komercijalan zvuk sa iskrenom pričom. Ne želim praviti muziku koja traje sedam dana zbog trenda, nego pjesme kojima će se ljudi vraćati jer u njima pronalaze dio sebe.

Šta Vam je važnije, trend ili originalnost?

- Originalnost. Trendovi dođu i prođu. Ako cijeli identitet gradiš na tome šta je trenutno popularno, vrlo brzo postaneš zamjenjiv. Naravno da pratim šta se dešava na sceni, ali nikad ne želim izgubiti svoj identitet zbog nekoliko pregleda više.

Na duže staze

Koliko je teško jednom mladom izvođaču ostati autentičan?

- Mislim da je danas možda teže nego ikad. Društvene mreže, socijalne “norme” stvaraju ogroman pritisak da svi zvuče isto, izgledaju isto i prate iste formule. Najlakše je kopirati ono što već prolazi, ali dugoročno mislim da publika prepozna kada je neko iskren. Autentičnost možda sporije donosi rezultate, ali vjerujem da traje mnogo duže.

Mlada bh. pjevačicaLejla Burazerović objavila novi singl "Loše kopije": Emotivna balada već osvaja publiku

Ko je Armin kada se ugase mikrofon i kamere?

- Mahalsko dijete što bi rekli. Volim provoditi vrijeme sa svojim ljudima, raditi na novim idejama, i stvarati. Muzika mi je mjesto gdje ispoljavam emocije, van toga stalno razmišljam o novim projektima i načinima kako da napredujem.

Po prirodi sam dosta radoznao. Kada me nešto zainteresuje, volim ući maksimalno u to i naučiti što više mogu oko toga. Nisam neko ko zna mirno sjediti, uvijek moram biti u nekoj vrsti pokreta, moram nešto stvarati, raditi. Mislim da me upravo ta želja da stalno učim i pomjeram svoje granice najviše opisuje, bez obzira da li je riječ o muzici ili nečemu sasvim desetom.