Šišarike, Mbappé i raja: Halidov frizer čuva priče koje nisu stale u pjesme

Nakon odlaska nekih ljudi ostane tišina. Nakon Halida Bešlića ostale su pjesme, uspomene i priče koje se i danas prepričavaju.

Njegove pjesme i danas se pjevaju, njegovo ime se izgovara s osmijehom, a među ljudima koji su ga poznavali ostale su priče o čovjeku koji je znao biti veliki na sceni, a potpuno jednostavan kada se ugase svjetla.

Jedan od onih koji ga je poznavao upravo takvog je frizer Elvir Bajrić. Decenije prijateljstva, brojni razgovori, šale, kafe i trenuci provedeni u njegovom salonu ostavili su uspomene koje danas, godinu nakon Halidovog odlaska, imaju posebnu težinu.

Halid je u sebi nosio i Sarajevo i Romaniju i Bosnu i Hercegovinu. Bajrić kaže da je upravo u tome bila njegova posebnost.

- Jedne prilike mi je rekao: „Da sam rođen u Sarajevu, možda bih pjevao ove rock pjesme. Kako sam rođen na Romaniji, evo narodne.“ Ali on je donio da i rokeri slušaju te narodne pjesme, ispričao nam je.

Nikada nije zaboravljao odakle je i ko je. Naprotiv, znao je da ono što nosi iz kraja iz kojeg je potekao može biti njegova najveća snaga.

- To je poruka mladima. Odakle god da si, ako si pametan, inteligentan, ako imaš sreće i Božije sudbine, možeš biti uspješan. Nije važno odakle si, nego šta napraviš od sebe, dodao je.

Upravo zato Bajrić danas Halida opisuje kao čovjeka koji je bio moderan, ali je cijenio iskonske vrijednosti:

- Bio je inteligentan čovjek. Nije bio površan. Narodski čovjek.

Teški gubici

Kada govori o Halidu, Bajrić govori i o Sarajevu, ali i o ljudima koje je ovaj grad kroz godine izgubio. U samo godinu dana on je ostao bez Halida i Sejde, ali i bez svoje supruge Elme i sestre Šahe. Otišao je i veliki Josip Pejaković. Zato mu danas pogled prema Barama budi posebno težak osjećaj.

Spominje i Mirzu Delibašića i Davorina Popovića, ljude koji su također sahranjeni na istom mjestu.

Sve to sabira u jednu rečenicu koja možda najbolje opisuje koliko se promijenio krug ljudi oko njega.

- Imam osjećaj da je pola raje gore, naveo je.

I upravo zato mu je Halidov posljednji ispraćaj bio posebno težak. Tada se vidjelo koliko je Halid bio voljen. I danas mnogi posjećuju njegov mezar. Ljudi su pristizali iz Bosne i Hercegovine, regije i dijaspore, potvrđujući ono što je Bajrić znao i za života: Halid je pripadao ljudima.

Čovjek kojeg su čekali nakon koncerta

Cijenio je male navike poput kafe na benzinskoj pumpi, usputnih razgovora, šala i dnevnih novina. Ni nakon uspjeha, hitova i slave nije ih mijenjao.

Popularnost mu je donosila susrete s ljudima širom svijeta. Ipak, prema svima je nastupao neposredno. Zanimalo ga je ko su, odakle dolaze, šta rade.

- Nije to kod njega bilo samo: „Hajde, ćao.“ Nego: „Odakle si?“ Pa razgovor. Uvijek je imao još minutu, dvije da porazgovara, iskren je bio naš sagovornik.

Bajrić se prisjeća i kako mu je Halid jednom rekao da nakon koncerta jedva čeka otići kući.

Čekala ga je Sejda.

U razgovorima s njim često se vraćala upravo ona. Među ljudima koji su ga nakon nastupa pozivali da ostane, druži se i nastavi večer, Halid je znao samo jedno - što prije vratiti se. 

„Jedva čekam da odem kod svoje Sejde.“ Ta rečenica možda najbolje opisuje koliko je njihov odnos bio važan u njegovom životu. Iza velikih pozornica, putovanja i koncerata uvijek je postojalo mjesto na koje se vraćao. Pitala se i za njegovu frizuru.

Sejda je preminula sedam i po mjeseci nakon svog supruga. Danas zajedno počivaju na sarajevskom groblju Bare.

„Prijatelja moraš štititi“

Bajrić je tokom godina sačuvao brojne fotografije i snimke iz salona. Halid je ondje pjevao, šalio se, pričao, a neke pjesme koje su zajedno snimali ostale su samo među njima. Nije ih dijelio s javnošću.

- Nikad nisam objavio te snimke. Jer prijatelja moraš štititi. Prijatelja moraš voljeti, paziti, kao cvijeće. Ne možeš sve od njega dobijati, a ništa ne davati. On je te trenutke poklonio meni, rekao nam je sa suzama u očima.

U toj rečenici možda je i najjednostavnije objašnjenje njihovog odnosa.

Bajrić nije bio samo čovjek koji je godinama brinuo o frizuri legendarnog bh. pjevača. Bio je dio njegovog privatnog kruga. Salona u kojem nije bilo reflektora, publike ni pozornice, nego veselja, razgovora i prijateljstva.

Upravo tu nastajali su i trenuci koje danas čuva kao nešto što pripada samo njima.

Interne šale

Njihova druženja bila su ispunjena šalama, pa su tako nastali i nadimci koje su koristili jedan za drugog.

Pjevač mu je govorio da je Romanijac, dok je Bajrić odgovarao da je iz Svraka. Iz tih razgovora ostale su njihove interne šale i „Šišarike“. Priča je vezana upravo za krajeve iz kojih potiču. Od svih mjesta koje je posjetio, bh. pjevač je volio svoju Knežinu i Romaniju.

Bio je to njihov svijet, pun anegdota i malih rituala koji danas imaju posebnu vrijednost.

U toj priči svoje mjesto ima i Mbappé. Prema Bajrićevim riječima, s posebnom pažnjom su pratili sve što se dešavalo oko slavnog francuskog fudbalera, a njih dvojica su i na tu temu uspjeha imali svoje šale. Vezali su ga za sve što je najbolje, a takvog je smatrao i Halida.

Upravo takvi detalji najbolje vraćaju sliku čovjeka koji je, bez obzira na slavu, znao uživati u običnim stvarima svakodnevice.

Bajrić kaže da je Halid bio i svojevrsna „živa enciklopedija“ Bosne. Poznavao je ljude, prezimena, krajeve i porijeklo.

- Toliko je bio načitan, toliko je znao o Bosni, znao je prezimena, porijeklo, ko je odakle, čiji je. Bio je narodni čovjek, naglasio je.

Halidovi korijeni nikada nisu bili samo biografska činjenica. Oni su se provlačili kroz njegovu muziku, razgovore i način na koji je gledao na ljude.

Bajrić se prisjeća i pjesme koja ga je vezala za Romaniju i taj kraj, ali i načina na koji je Halid znao spojiti ono iz čega je potekao sa muzikom koju je donio širokoj publici. Prisjetio se i njegovog dueta s Dinom Merlinom, kojeg je također pjevao u salonu.

Dino i uspomene koje ostaju

Posebno mjesto u Bajrićevim uspomenama ima Halidov i Sejdin sin Dino.

- Dino je heroj, legenda, podvukao je Bajrić, prisjećajući se koliko su zajedno prošli kroz teške i lijepe trenutke.

Njihov odnos bio je blizak, a Dino je bio među ljudima s kojima je Bajrić dijelio i najteže dane. U trenucima kada je sve bilo teško, porodica i prijatelji bili su ono što je ostajalo najvažnije.

I danas, kada govori o Halidu, Bajrić se vraća njegovim najbližim i svemu što je ostalo iza njega.

A onda se vraća i mjestima.

Kada prođe putem prema Čevljanovićima, vikendici gdje su sjedili, uspomene se vraćaju same. Tamo ga, kaže, i danas vidi.

- Kad idem tim putem, ja ga vidim. Vidim ga i sad. Vidim ga kako sjedi, pije kafu, priča. Sve ga vidim, kazao je Bajrić.

U tim riječima nema velikih objašnjenja. Samo slika čovjeka koji sjedi, puni ukrštenicu i razgovara, baš kao da je još tu. I možda upravo u tome i jeste odgovor na pitanje kako neko ostaje nakon odlaska.

Ne samo kroz pjesme koje čujemo, nego kroz mjesta na kojima ga očekujemo, ljude koji ga spominju i sitnice koje iznenada vrate sve.

Halidove pjesme žive. Ali iza njih je ostao i čovjek čiji su humor, jednostavnost, dobrota i iskrenost obilježili živote onih koji su imali priliku da ga upoznaju.

Tužna godišnjicaDino Merlin se prisjetio Halida Bešlića, njihovo prijateljstvo ostalo je u duetu

A Elvir Bajrić jedan je od onih koji mogu reći da su ga poznavali baš takvog: bez reflektora, bez pozornice i bez potrebe da ikome dokazuje ko je.

I dok godinu nakon njegovog odlaska prepričava njihove šale, razgovore, pjesme i susrete, Bajrić sve ono što je bio na kraju sažima u jednu jednostavnu rečenicu:

- Halid je bio najbolji.

U videu pogledajte cijeli razgovor s Elvirom Bajrićem, čovjekom koji je s legendarnim pjevačem dijelio godine prijateljstva, šala, pjesme i uspomena.