Halidov "čovjek iz sjene": Bio je pozitivan do smrti, govorio "izdurat ćemo ovo"

Halida Bešlića javnost je poznavala pod svjetlima pozornice. Nedim Srnja poznavao ga je i kada bi ta svjetla utihnula.

Godinama je bio uz Halida - kao menadžer, prijatelj, saputnik i čovjek od najvećeg povjerenja. 

Nije bio lice koje je publika tražila pred kamerama, ali je bio jedno od onih koje je Halid tražio kada se koncert završi, kada se krene kući, kada ostane samo razgovor između dvojice ljudi.

Godina bez Halida BešlićaDino Bešlić: Svjestan sam veličine svoga oca, sada sam siroče. Vrijeme ne liječi

Srnja je poznavao Halida između dvije bine, na putovanjima, uz jutarnju kafu i dnevne novine, u svakodnevnim telefonskim pozivima i malim ritualima koji tada nisu izgledali važni. Danas, upravo oni najviše nedostaju.

Znao je njegovu rečenicu nakon koncerta - "Čista desetka", znao je njegovo "Šta ima, sine", ali i ono što je Halid govorio u trenucima kada je bilo najteže. I u posljednjim danima, kada je bolest već uzimala mnogo, Halid je razmišljao unaprijed, planirao koncerte i vjerovao da će "izdurati i ovo".

Godinu nakon smrti velikana, Nedim Srnja za Oslobodjenje.ba govori o čovjeku kojeg je javnost voljela, ali kojeg je on imao privilegiju upoznati mnogo dublje - o Halidu bez reflektora, bez pozornice i bez velike slike koju je nosila njegova slava.

O Halidu kakav je bio kada bi ostali samo njegovi ljudi.

- Bio sam i menadžer i prijatelj i dio porodice. Halidova pojava na bini je bila obasjana nekom neodoljivom aurom, a onda, kad se svjetla ugase, dominirala bi njegova osobina običnog i jednostavnog čovjeka. Često je poslije koncerta znao meni tiho reći: "Sine, hajmo se mi lagano ispaliti". Putovanja s njim uvijek su bila puna priče o krajolicima kojim smo se vozili, mjestima na kojima je pjevao i na početku karijere, znao je pričati i o nekim smiješnim anegnotama, ali i o historiji tih krajeva, prisjetio se Srnja.

Kaže da je Halid imao mnogo navika i rituala.

- Onaj svakodnevni je bio da ga Vlado (Pejić, Halidov vozač i prijatelj, op.a.) pokupi na Ciglanama pa idu na pumpu i ispija prvu kafu uz dnevne novine. Ono što meni jako nedostaje je svakodnevni poziv između jedan i pola dva i rečenica: "Šta ima, sine". Bilo je bezbroj tih nekih situacija i sve su duboko urezane u moje sjećanje. Mogu slobodno reći da su me te situacije i njegovi savjeti u dobrom dijelu formirale kao čovjeka. Fali mi i njegova konstatacija poslije koncerta - "Čista desetka", rekao nam je Srnja.

Nedostaje mu, kaže, i šoping s Halidom Bešlićem.

- Znalo se desiti da me pita gdje sam nešto kupio, pa kaže da i njemu isto uzmem. Smiješno je bilo kad se pojavimo negdje u istim komadima odjeće, košulja ili dukserica, sjetno govori Srnja.

Bešlić je preminuo 7. oktobra 2025. godine, a Nedim Srnja bio je jedan od onih koji su uz njega bili do posljednjeg daha. I vrlo dobro se sjeća tog perioda.

- Bio je pozitivan do smrti. Urezala mi se njegova rečenica u pamćenje: "Izduraćemo mi i ovo, nego hajde da mi ove godine odradimo novogodišnji koncert na trgu u Sarajevu, pa da i to kotarišemo.", ispričao nam je Srnja.

Na žalost, to se nije desilo. Nije se raja iz svih zemalja regiona sjatila u Sarajevo u decembru, kako bi po hladnoći na otvorenom slušali bezvremenske hitove čovjeka koji je bio i jeste istinski velikan.

Ali jesu došli da ga isprate na drugi, bolji svijet. Masa ljudi se okupila pred Vječnom vatrom kako bi uz pjesme i suzu odali počast čovjeku kakav je bio Bešlić. Ne pjevaču, nego čovjeku.

- Mislim da su svi narodi iz regije Halida ustvari doživljavali jako bliskim iako ga nisu lično poznavali. Od kako ga nema često mi se desi da mi ljudi priđu i kažu da im je umro neko najrođeniji. Sve se to pokazalo i na dan smrti i na dženazi, da tolika masa ljudi bude u žalosti, to nije zapamćeno, naglasio je Srnja.