Godinu bez Halida Bešlića, njegove pjesme i dalje žive među nama

Na današnji dan, prije godinu, napustio nas je Halid Bešlić. Tog 7. oktobra 2025. godine stigla je vijest koja je pogodila Sarajevo, ali i cijeli region. Otišao je jedan od najvoljenijih pjevača ovih prostora, čovjek čiji je glas decenijama bio dio života brojnih generacija.

Rođen je 20. novembra 1953. godine u Knežini, a muzika je vrlo rano postala njegov životni put. Od nastupa po restoranima i domovima kulture do najvećih dvorana širom bivše Jugoslavije, Halid je gradio karijeru koja je trajala više od četiri decenije. 

Iza sebe je ostavio brojne pjesme koje su odavno postale dio svakodnevice. „Miljacka“, „Romanija“, „Prvi poljubac“, „Taman je“, „I zanesen tom ljepotom“ i mnoge druge nisu bile samo hitovi svog vremena. Postale su pjesme uz koje su odrastale generacije i koje se i danas pjevaju kao da su tek objavljene.

Na posljednji ispraćaj u Sarajevo stigli su ljudi iz cijelog regiona. 

Danima su se pravili skupovi. Hiljade građana okupljalo se kako bi se odala počast čovjeku čija je muzika povezivala ljude i prelazila granice. 

Halid je sahranjen na sarajevskom groblju Bare. Iako su mnogi očekivali da će počivati u Aleji velikana, njegova želja bila je da posljednje počivalište pronađe uz suprugu Sejdu, s kojom je proveo gotovo pola vijeka. Sejda Bešlić preminula je samo sedam i po mjeseci nakon njegove smrti.

Mnogi koji su ga poznavali govorili su o istoj osobini - skromnosti. Uprkos ogromnoj popularnosti, Halid je ostao čovjek koji je volio jednostavan život, svoje ljude i Sarajevo. Nije mu bilo važno da bude nedodirljiva zvijezda. Upravo suprotno, najviše se pamti kao neko ko je znao sjesti s rajom, našaliti se, razgovarati i biti jedan od njih.

Danas, godinu dana kasnije, njegove pjesme nisu utihnule. Čuju se u automobilima, domovima i na slavljima, ali i u trenucima kada cijela zemlja slavi uspjehe svoje reprezentacije, poput plasmana na Mundijal. Njegov glas i dalje prati važne trenutke, baš kao što je to činio decenijama.

Godina je prošla, ali Halid je ostao u stihovima koje ljudi znaju napamet, u pričama onih koji su ga poznavali i u pjesmama koje će se sigurno pjevati još dugo.

Jer neki umjetnici odu, ali njihov lik i djelo ostaju. Halid Bešlić ostavio je muziku koja će trajati, ali i uspomenu na čovjeka kojeg su mnogi voljeli upravo zato što je, unatoč svemu što je postigao, ostao svoj.