Odlazak djece iz porodičnog doma ruši "gnijezdo", mit ili istina?

Kako se pozdraviti s nekim koga ste vi odgojili, nekoga ko je rastao uz vas.

Roditeljima je možda jedan od najtežih trenutaka upravo to, naviknuti se na dom koji je prazniji, nove studije su pokazele kako to funkcioniše zapravo.

Savjeti stručnjakaPsihoterapeutkinja otkriva navike iz prošlih vremena koje povezuju porodicu

Sindrom "praznog gnijezda" u modernoj psihologiji se objašnjava kao krizni period za roditelje. Naročito za majke ovaj period zna biti turbulentan. Iako ovaj fenomen, kao ni kriza srednjih godina nije službeni sindrom u psihologiji njegov efekat se osjeti na velikom broju iskustava. 

Porijeklo teorije

Historijski gledano ovaj sindrom se oslanja na sociološko stajalište "teorija uloga". Ona je nastajala u vremenu kada je obično jedan roditelj radio, uglavno otac dok su majke bile većinu svog vremena zadužene za odgajanje djece. Upravo iz takvih okolnosti proizilazi i stav da ovaj sindrom se najviše reflektuje upravo na majke. Također, prema teoriji uloga gubljenjem jedne od uloga čovjek gubi i svoje dobrobiti naročito unutar socijalnih krugova, kako piše portal Psychology Today.

Ipak, ni u vremenima tradicionalnijih ženskih uloga nije bilo puno dokaza koji bi potvrdili da je odlazak djece negativan događaj. Prema teoriji "porodičnog životnog ciklusa", zadovoljstvo u braku opada s rođenjem djece i ostaje nisko sve dok se ona ne odsele, kada ponovno raste.

Također, mnogi parovi i završe svoje brakove nakon što djeca odrastu i osamostale se.

Nove studije su pokazale

Na Univerzitetu Simon Fraser, 2025. godine sprovedeno je ispitivanje koje istražuje kako razdoblje praznog gnijezda utječe na parove. U ovoj studiji odlazak iz gnijezda ne posmatraju kao događaj koji se ne odnosi samo na jednog roditelja, već kao zajedničku tranziciju kroz koju prolaze. Također, istražuju kako razdoblje praznog gnijezda utječe na parove kroz cjelokupni proces od odgajanja do odlaska.

Studija je obuhvatila 3.501 njemački par, koji su praćeni do 35 godina, te 1.842 australska para, praćena 19 godina. Više od 2.000 sudionika ispitano je tokom tranzicije u roditeljstvo, a više od 3.500 parova tokom prijelaza u prazno gnijezdo. Sudionici su tokom istraživanja na godišnjem nivou ocjenjivali kvalitetu svog života, bilježili fizičke simptome te procjenjivali vlastito fizičko i mentalno zdravlje.

Glavni nalazi analize

U skladu sa predviđanjima i posmatranjem ranijih istraživanja, parovi su pokazali da simultano prate oscilacije jedni drugih na godišnjem nivou. Što bi predstavljalo da je dobra ili loša godina za jednog partnera, primjerice poboljšanje ili pogoršanje zdravlja, uglavnom značila isto i za drugog. Tokom tranzicije u roditeljstvu zabilježen je i pad mentalnog i fizičkog zdravlja. Istovremeno, zabilježeno je da su  parovi nakon rođenja djeteta pokazali veću međusobnu usklađenost u tim pokazateljima nego prije.

Tokom prelaska u fazu praznog gnijezda, zadovoljstvo životom i mentalno zdravlje ostali su relativno stabilni, dok su procjene fizičkog zdravlja pokazale pogoršanje. Ovakav obrazac u skladu je s ranijim istraživanjima o procesu starenja. Istovremeno, činjenica da pogoršanje fizičkog zdravlja nije bilo praćeno padom psihološke dobrobiti ukazuje na otpornost starijih osoba u suočavanju sa zdravstvenim izazovima. Postojale su i razlike između njemačkog i australskog uzorka, dijelom jer su se tranzicije događale u različitim historijskim razdobljima. Njemački uzorak praćen je od 1985. do 2002, a australski od 2002. do 2011. Autori smatraju da su se novije generacije roditelja lakše nosile s odlaskom djece iz doma jer su mogle koristiti tehnologiju kako bi s njima ostale u redovitom kontaktu. 

Drugim riječima; mnogo su lakše prošli kroz ovaj period jer tehnologija otvara prostor za održavanje bliskosti i informisanosti o životu djeteta naakon odlaska. Što znatno umanjuje roditelju brigu i sumnju. Također, moderne generacije su manje vezane za tradicionalnu raspodjelu uloga pa samim tim osjete i manji teret ove životne faze.

Šta kada zaista odu

Ponekad zna biti jako teško prihvatiti situaciju u kojoj se nalazimo. Ali ipak najvažnije je zapamtiti da niste sami u tom procsu. Vaš partner isto tako prolazi kroz tranziciju, osvjestite da je on prva adresa na koju se možete obratiti. Fokusirajte se na to da zajedno i razgovarajte o svojim osjećajima. Također, vaši prijatelji vjerovatno prolaze kroz slično pa razgovor s nekim s kime se možete poistovijetiti može dodatno pomoći.

Prihvatite činjenicu da ste bili podrška jednom mladom životu i da vaše vodstvo mu je pomoglo da nastavi samostalno. Vaša uloga roditelja nije prekinuta samo ima novi oblik na koji se i vi morate adaptirati.