Ovaj osjećaj mnogi nazivaju ljubavlju, a zapravo može biti opasna iluzija

Ponekada se lakše zaljubiti i prihvatiti iluziju koju smo sami stvorili nego prihvatiti realnu i istinitu sliku koja stoji ispred nas.

Biti zaljubljen je možda jedno od najljepših stanja koje može da se desi jednom čovjeku. 

Ljubav može biti snažno "gorivo" i razlog za aktivaciju.

No, što onda kada ljubav nije u dvoje i kada samo jedna osoba nosi teret tog odnosa. Ponekad samo sami stvorimo predstavu o partneru i živimo zadovoljeni plodovima sopstvene mašte. Takvo stanje svoj je naziv dobilo još u sedamdsetim.

Šta je zapravo limerencija?

Posljednjih mjeseci o ovom pojmu sve više govori na društvenim mrežama i u psihološkim krugovima, limerencija nije novi fenomen. Termin je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća uvela psihologinja Dorothy Tennov kako bi opisala intenzivnu, gotovo opsesivnu emocionalnu usmjerenost na drugu osobu koja često nema mnogo veze sa stvarnim odnosom.

Za razliku od ljubavi ovaj psihološki fenomen se hrani neizvjesnoču. Osnovna razlika imeđu ljubavi i limerencije je ta što ljubav se fokusira na pitanja koja imaju za cilj da upoznaju svog partnera u njegovoj punini i iskrenosti dok limerencija se fokusira na opsesivno razmišljanje da li je ljubav uzvraćena. Upravo ta neizvjesnost postaje gorivo za stalno razmišljanje, idealizaciju i emocionalne uspone i padove. Psiholozi objašnjavaju da se u takvom stanju lako stvara idealizirana slika druge osobe. Sitni znak pažnje postaju dokaz “sudbinske povezanosti”, dok se mane gotovo i ne primjećuju. Mozak, zapravo, popunjava praznine maštom.

Kako razlikovati 

Šta god da nam se desi vrlo je važno biti sposoban i samostalnoi revidirati svoje misli. te se na vrijeme zaustaviti ako idemo krivim putem. 

KAda je odnos još mlad i upočetnim fazama ljubav i limerencija mogu izldeati jednako,  Srce ubrzano kuca, jedva čekate novi susret i često razmišljate o toj osobi. Međutim, razlika se vremenom jasno vidi. Kod zdrave ljubavi osjećaj sigurnosti postepeno raste. Ne morate stalno tražiti potvrdu da ste voljeni niti analizirati svaku riječ. Partner postaje osoba uz koju se osjećate mirnije.

Kod limerencije događa se suprotno.

Neizvjesnost postaje gotovo zarazna. Svaka poruka izaziva nalet sreće, a svako udaljavanje stvara osjećaj panike ili tuge. Emocionalno stanje počinje ovisiti o ponašanju druge osobe.

Jednostavno pitanje poput: “Zašto još nije odgovorio?” može okupirati misli satima, objašnjava porta Ljepota&Zdravlje.

Zašto se javlja ova snažna idealizacija?

Ne postoji samo jedan razlog zbog kojeg se razvija ovakav intenzivan oblik zaljubljenosti.

Stručnjaci smatraju da su mu sklonije osobe koje imaju anksiozan stil privrženosti, iskustva emocionalnog odbacivanja ili izraženu potrebu za potvrdom vlastite vrijednosti kroz pažnju druge osobe. Kod nekih ljudi važnu ulogu mogu imati i usamljenost, stresni periodi ili velike životne promjene koje povećavaju potrebu za bliskošću i sigurnošću.

To ne znači da je ovakvo stanje mentalni poremećaj. Ono nije službena psihijatrijska dijagnoza, ali može postati emocionalno iscrpljujuće ukoliko počne utjecati na svakodnevni život, posao ili postojeće odnose.

Nova istraživanja pokazuju da osobe koje prolaze kroz intenzivnu fazu idealizovanja druge osobe mogu veliki dio dana provoditi razmišljajući o njoj. Takve misli često postaju još izraženije u trenucima usamljenosti, nesigurnosti ili lošeg raspoloženja. Upravo zato stručnjaci naglašavaju važnost prepoznavanja ovakvih obrazaca ponašanja na vrijeme, prije nego što počnu narušavati emocionalnu ravnotežu i kvalitet života.

Nijedno stanje nije bez razloga. Svaka emocija koja tokom dana prođe kroz nas ima svoje ishodište, svoju priču i razlog zbog kojeg se pojavila. Bilo bi gotovo apsurdno vjerovati da naša unutrašnja stanja nemaju nikakav utjecaj ili posljedicu, pa čak i kada je ta posljedica ponekad negativna.

Ljubav treba da voli, a ne da boli. U našem društvu često se "borba" za odnose i veze predstavlja kao dokaz ljubavi, ali se na kraju moramo zapitati kada počinje borba za samog sebe?

Upravo gubeći sigurnost u vlastito ja, čovjek se ponekad počinje oslanjati na ideje o drugoj osobi, jer mu je tako lakše da osjeti cjelovitost i pripadnost. Međutim, ako postanemo opsesivno vezani za nekoga, to ni u najmanju ruku ne mora označavati duboku ljubav prema toj osobi, već može ukazivati na vlastite nesigurnosti, strahove i nepovjerenje.

Ako vas neko danas nazove petnaest puta "samo da provjeri" jeste li dobro, to nije znak velike zaljubljenosti. Ponekad je to pokušaj kontrole vlastite nesigurnosti i straha od gubitka odnosa koji u tom trenutku dijelite.

Ne smijemo dozvoliti da osjećaje ljubavi počnemo poistovjećivati s opsesijom, niti da normalizujemo ponašanja koja nas udaljavaju od zdravog odnosa. Prava ljubav ne traži da izgubimo sebe kako bismo zadržali nekoga drugog, ona treba da nam donese sigurnost, slobodu i prostor da budemo ono što jesmo.