Svemir je slađi nego što smo mislili, astronomi pronašli šećer iz malina

E. DŽ. |
Otkriće eritruloze u međuzvjezdanom oblaku pokazuje da složeni šećeri mogu nastati prije zvijezda i planeta te možda dospjeti na Zemlju putem asteroida
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uAstronomi su otkrili prirodni šećer koji se nalazi u malinama u oblacima međuzvjezdane prašine i plina u blizini središta galaksije Mliječni put.
Ovo zanimljivo otkriće prvi put pokazuje da spojevi ključni za život mogu nastati u ogromnom prostoru između zvijezda te povećava optimizam da bi u svemiru mogle biti pronađene i druge molekule važne za nastanak života.
Tim koji su predvodili astronomi iz španskog Centra za astrobiologiju otkrio je šećer nazvan eritruloza, koji se sastoji od četiri atoma ugljika. Šećeri imaju presudnu ulogu u živim sistemima jer pomažu u osiguravanju energije, izgradnji bioloških struktura i formiranju dijelova genetskog materijala kao što su RNK i DNK, prenosi CNN.
Za posmatranja je tim koristio dva radioteleskopa, jedan u opservatoriju Yebes, sjeverno od Madrida, a drugi u Institutu za radioastronomiju u milimetarskom području, poznatom kao IRAM, u Sierra Nevadi na jugu Španije.
Neočekivano otkriće
Istraživači su identificirali šećer poređenjem njegovog molekularnog potpisa u podacima radiovalova iz molekularnog oblaka s obrascem talasnih dužina eritruloze izmjerenim u laboratoriji. Tim je prvobitno tragao za jednostavnijim šećerima s tri atoma ugljika, ali ih nije pronašao.
- Ovo otkriće bilo je neočekivano jer u astrohemiji prevladava mišljenje da međuzvjezdane molekule rastu postepenim dodavanjem atoma ugljika, navela je u saopćenju Izaskun Jiménez-Serra, astronomkinja iz Centra za astrobiologiju u Madridu i Španskog nacionalnog istraživačkog vijeća.
Jiménez-Serra bila je vodeća autorica istraživanja objavljenog u ponedjeljak u časopisu Nature Astronomy.
Egzoplaneta WD 1856 b, prikazana u ovoj umjetničkoj ilustraciji, plinoviti je div koji je preživio smrt svoje zvijezde. Sada kruži oko bijelog patuljka na udaljenosti 50 puta manjoj od one na kojoj Zemlja kruži oko Sunca. Posmatranja svemirskog teleskopa James Webb, kojim upravljaju NASA, ESA i CSA, nisu samo utvrdila temperaturu planete nego su otkrila i molekule u njenoj atmosferi. Mjerenje temperature pruža dokaze da se WD 1856 b premjestila na svoj sadašnji položaj milijardama godina nakon što je njena zvijezda postala bijeli patuljak.
- Naše otkriće pokazuje da se relativno složeni šećeri mogu sintetizirati već u međuzvjezdanom prostoru, prije nego što nastanu zvijezde i planete, dodala je.
Studija je pokazala da eritruloza može nastati od jednostavnijih molekula na ledenim zrncima prašine u svemiru, nakon čega može postati dio složenijih hemijskih sistema. Naučnici su u materiji i plinovima međuzvjezdanog prostora Mliječnog puta otkrili više od 340 molekula, ali do sada nijedan šećer, navodi se u studiji.
- Šećer i spojevi srodni šećeru pronađeni su u asteroidima, ali otkriće ovih spojeva u međuzvjezdanom prostoru dodatno potvrđuje pretpostavke da je naš Sunčev sistem možda bio obogaćen već postojećim organskim spojevima, kazao je Mark Sephton, profesor na Odsjeku za nauke o Zemlji i inženjerstvo na Imperial Collegeu u Londonu, koji nije učestvovao u istraživanju.
Nastanak šećera na Zemlji
Naučnici se već dugo pitaju kako su molekule šećera prvi put nastale na Zemlji. Laboratorijski eksperimenti pokazali su da one ne nastaju lako u ekstremnim uslovima za koje se pretpostavlja da su vladali tokom najranijeg razdoblja Zemljine historije.
Ranija otkrića šećera poput riboze i glukoze u prvobitnim meteoritima te uzorcima s asteroida Bennu, prikupljenim 2020. godine, navela su naučnike na zaključak da su neki šećeri možda nastali u svemiru.
Sephton je kazao da je moguće da su šećeri bili ugrađeni u asteroide tokom njihovog nastanka te da su naposljetku meteoritima dospjeli na površinu Zemlje.
Yoshihiro Furukawa, profesor na Odsjeku za nauke o Zemlji Univerziteta Tohoku u Japanu, koji je bio član tima koji je pronašao šećere u uzorcima s asteroida Bennu, saglasan je da šećeri mogu stići na Zemlju i druge planete putem kometa i asteroidne prašine, iako je proces nastanka života i dalje nejasan.
- Ovo otkriće veoma je zanimljivo jer smo dugo čekali na ovakvu stvarnu detekciju, rekao je.
Istraživači su procijenili da je između 500.000 i 50 miliona tona ovog šećera moglo dospjeti na Zemljinu površinu tokom razdoblja poznatog kao Kasno teško bombardiranje, prije približno četiri milijarde godina, kada su asteroidi pogađali unutrašnje planete Sunčevog sistema. Međutim, prema navodima NASA-e, u naučnim krugovima još se raspravlja o tome je li se takvo bombardiranje uopće dogodilo.
Šećer iz malina i bronzera
Eritruloza se u veoma malim količinama nalazi u malinama i pojedinim drugim vrstama voća. Proizvodi se i kao sastojak kozmetičkih preparata, poput proizvoda za samotamnjenje i bronzera, jer reagira s vanjskim slojem kože i dovodi do preplanulog izgleda.
- Otkrivanje eritruloze veoma je uzbudljivo jer otvara mogućnost pronalaska drugih šećera u svemiru, poput riboze, koja je sastavni dio RNK, kao i drugih molekula važnih za nastanak života, naveo je u saopćenju Carlos Briones, koautor studije i istraživač molekularne evolucije u Španskom nacionalnom istraživačkom vijeću i Centru za astrobiologiju.


Komentari (1)
Kao neko ko je odrastao gledajući zvijezde i pitajući se šta se sve krije tamo gore, ovakva otkrića mi uvijek probude znatiželju. Priroda je nevjerovatnija nego što možemo zamisliti.