Student na 16. stranici Googlea pronašao trag izgubljenog drevnog grada Maja

Do velikog arheološkog otkrića ponekad se može doći i bez probijanja kroz gustu džunglu. Doktorand Luke Auld-Thomas pronašao je podatke koji su istraživače odveli do izgubljenog grada Maja dok je pretraživao rezultate na Googleu i stigao otprilike do 16. stranice pretrage.

Auld-Thomas, doktorand na Univerzitetu Tulane, zajedno je s timom potom analizirao pronađene podatke i otkrio veliko naselje s piramidama, amfiteatrima i sportskim terenima. Otkriće bi moglo ukazivati i na to da još mnogo skrivenih gradova čeka da bude pronađeno. Ključ čitave priče nije bio sam Google, već tehnologija LiDAR, odnosno Light Detection and Ranging.

Riječ je o metodi daljinskog istraživanja koja pomoću svjetlosti u obliku pulsirajućeg lasera mjeri udaljenosti do Zemljine površine. Kako objašnjava američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA), laserski impulsi u kombinaciji s drugim podacima prikupljenim iz zraka omogućavaju stvaranje preciznih trodimenzionalnih informacija o obliku Zemlje i karakteristikama njene površine.

Tehnologija koja istraživačima omogućava da "uklone" vegetaciju

Arheološka nalazišta nekada su uglavnom otkrivana terenskim radom, kada bi istraživači na površini uočili ili iskopavanjem pronašli tragove nekadašnjih građevina. Razvoj laserske tehnologije omogućio je sasvim drugačiji pristup, piše IFLScience.

LiDAR se već koristi za pronalaženje arheoloških lokaliteta, ali i u druge svrhe, među kojima je ekološki monitoring.

Auld-Thomas je objasnio da postoji značajna razlika između načina na koji ovu tehnologiju koriste ekolozi i arheolozi. Ekologe zanima ono što se nalazi iznad tla, dok arheolozi rade praktično suprotno.

"Prvo što radimo jeste da digitalno odaberemo i izbrišemo svu vegetaciju kako bismo pogledali tlo u arheološkom kontekstu, što obično uključuje ruševine građevina koje su se srušile i tokom vremena pretvorile u uzvišenja", objasnio je za Wired.

Inspiraciju je 2024. godine dobio od kolega koji su podatke NASA-e, prvobitno prikupljene u ekološke svrhe, iskoristili za arheološka istraživanja. Auld-Thomas je zbog toga počeo pretraživati Google u potrazi za drugim skupovima podataka koje bi mogao analizirati arheološkim metodama.

"Bio sam na otprilike 16. stranici Google pretrage i pronašao lasersko istraživanje koje je jedna meksička organizacija provela radi praćenja okoliša", ispričao je za BBC.

Više od 6.500 struktura

Ispostavilo se da je upravo taj teško uočljivi rezultat pretrage bio ključan. Istraživači su na pronađene podatke primijenili algoritme koji omogućavaju razlikovanje prirodnih nagiba terena od struktura koje je napravio čovjek.

Rezultat je bilo otkriće velikog područja s više od 6.500 prethispanskih struktura.

Analiza nije pokazala samo da je riječ o području koje je bilo gusto naseljeno nego i da su naselja bila veoma različita.

"Nismo pronašli samo ruralna područja i manja naselja. Pronašli smo i veliki grad s piramidama odmah pored jedine autoceste u tom području, u blizini grada gdje ljudi godinama aktivno obrađuju zemlju među ruševinama. Vlada nije znala za njega, naučna zajednica nije znala za njega", rekao je Auld-Thomas 2024. godine.

Prema njegovim riječima, takvo otkriće snažno pokazuje da još nije pronađeno sve te da postoji mnogo toga što tek treba otkriti.

U gradu je možda živjelo do 50.000 ljudi

Novootkriveni grad dobio je ime Valeriana. Prema procjenama istraživačkog tima, pojedini njegovi dijelovi vjerovatno su izgrađeni prije 150. godine nove ere.

Na vrhuncu razvoja u Valeriani je vjerovatno živjelo između 30.000 i 50.000 ljudi.

Veliki dio grada, prema rezultatima istraživanja, nastao je između približno 250. i 900. godine. Vrhunac razvoja vjerovatno je dostignut između 750. i 850. godine, prije šireg kolapsa civilizacije Maja u nizinskim područjima.

Osim neobičnog načina na koji je izgubljeni grad pronađen, istraživanje bi moglo pomoći naučnicima da bolje razumiju koliko su drevni gradovi Maja zapravo bili naseljeni.

Auld-Thomas je naveo da LiDAR omogućava brzo mapiranje velikih područja uz veoma visok nivo preciznosti i detalja. Količina građevina otkrivenih ovom tehnologijom dovela je istraživače do pitanja koliko je zapravo velika bila populacija drevnih Maja.

Postojao je, međutim, i argument da su ranija LiDAR istraživanja bila previše usmjerena na već poznate velike lokalitete poput Tikala. Zbog toga se postavljalo pitanje pružaju li takva istraživanja iskrivljenu sliku nizinskih područja Maja i jesu li do tada mapirana velika naselja možda bila izuzetak, dok je ostatak područja bio znatno ruralniji.

Nova slika života drevnih Maja

Otkriće Valeriane pruža drugačiju sliku ove civilizacije, prema kojoj ljudi nisu živjeli prvenstveno u izoliranim selima, već i u složenim gradskim sredinama.

Profesor Marcello A. Canuto, Auld-Thomasov mentor, naveo je da LiDAR pokazuje kako su nizinski Maje širom tropskog krajolika izgradili raznovrsnu mrežu gradova i zajednica.

Prema njegovim riječima, neka područja bila su ispunjena velikim poljoprivrednim površinama i gusto naseljena, dok su druga imala samo manje zajednice.

Novi podaci, kako je istakao, omogućavaju istraživačima da vide i u kojoj su mjeri drevne Maje mijenjale okoliš kako bi podržale dugotrajno i složeno društvo.