Samo 2% ljudi na planeti ima zelene oči, evo šta ih čini tako rijetkim

Zelene oči smatraju se najrjeđom prirodnom bojom očiju na svijetu i ima ih svega oko dva posto svjetske populacije. Naučnici objašnjavaju da je njihova rijetkost rezultat složenog djelovanja više gena, količine melanina u šarenici i načina na koji se svjetlost odbija od oka.

Prema podacima Američke akademije za oftalmologiju (AAO), zelene oči prisutne su kod oko dva posto ljudi u svijetu. U pojedinim državama taj udio je nešto veći. Tako, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama zelene oči ima oko devet posto stanovništva, ali su i dalje među najrjeđim bojama očiju.

Do prije otprilike 10.000 godina gotovo svi ljudi na Zemlji imali su smeđe oči. Promjena je nastala nakon jedne ili više genetskih mutacija koje su smanjile proizvodnju melanina u šarenici, čime su se pojavile svjetlije boje očiju, prenosi iflscience.com.

Više gena određuje boju očiju

Nekada se vjerovalo da boju očiju određuje samo jedan gen te da su smeđe oči dominantne, a plave recesivne. Međutim, savremena istraživanja pokazala su da je genetika boje očiju mnogo složenija.

Nije neuobičajeno ni da dvoje roditelja s plavim očima dobiju dijete sa smeđim očima. Sve boje očiju, od tamnosmeđih do zelenih, plavih i boje lješnjaka, ovise o količini melanina u šarenici. Na taj proces utječu deseci različitih gena koji međusobno djeluju na složen način.

Oko 75 posto boje očiju određuje gen OCA2, koji je povezan s proizvodnjom melanina, odnosno sazrijevanjem melanosoma – ćelijskih struktura u kojima se melanin stvara i pohranjuje. Važnu ulogu ima i gen HERC2, čije različite varijante mogu utjecati na rad gena OCA2 i smanjiti proizvodnju melanina, što rezultira svjetlijim očima.

Naučnici ističu da je boja očiju zapravo složena genetska osobina u kojoj učestvuje nekoliko glavnih i veliki broj manjih gena.

Zelene oči zapravo nemaju zeleni pigment

Kod osoba sa zelenim očima postoji vrlo specifična kombinacija gena koja proizvodi tačno određenu količinu svijetlosmeđeg pigmenta.

Zanimljivo je da zelene oči uopće ne sadrže zeleni pigment. Njihova karakteristična boja nastaje kombinacijom male količine smeđeg pigmenta i lipohroma – žućkastog pigmenta topljivog u mastima, koji daje boju, između ostalog, žumancetu i maslacu. Kada se svjetlost na određeni način odbije od tih pigmenata, dolazi do raspršivanja koje ljudsko oko vidi kao zelenu boju.

Sličan princip vrijedi i za plave oči, ali bez prisustva lipohroma. Kod njih gotovo potpuno odsustvo pigmenta uzrokuje raspršivanje svjetlosti tako da se odbijaju uglavnom plave talasne dužine, slično načinu na koji nebo poprima plavu boju.

Naučnici smatraju da su zelene oči najrjeđe upravo zato što zahtijevaju vrlo preciznu kombinaciju različitih genetskih varijanti. Potrebna je odgovarajuća količina smeđeg pigmenta kako bi boja bila dovoljno tamna, ali i dovoljno lipohroma da se pojavi karakteristična zelena nijansa. Takvu kombinaciju nasljeđuje relativno mali broj ljudi.

Istraživači ističu da se boje očiju mogu svrstati u nekoliko osnovnih kategorija, ali da ne postoje dvije osobe s potpuno istom šarenicom. Ako se šarenica pogleda izbliza, vidljive su brojne nijanse, tačkice i šare koje svaku čine jedinstvenom. Na izgled očiju, osim genetike, utječu i razvojni te okolišni faktori koji tokom života oblikuju teksturu i strukturu šarenice.

Upravo zbog tih razlika čak ni identični blizanci ne mogu prevariti skener za prepoznavanje šarenice oka.