Pronađeno 12 zajedničkih osobina kod porodica koje žive dugovječno

Produženje životnog vijeka ne znači automatski i očuvanje dobrog zdravlja u poznim godinama. Iako ljudi danas žive duže nego ranije generacije, dodatne godine često prate hronične bolesti, slabljenje kognitivnih sposobnosti i opće pogoršanje zdravstvenog stanja.

Ranija istraživanja pokazala su da potomci dugovječnih roditelja razvijaju kardiometaboličke bolesti u prosjeku 13 godina kasnije u odnosu na njihove partnere čiji roditelji nisu imali izraženu dugovječnost. Takvi rezultati dodatno su podstakli naučnike da istraže genetske faktore koji bi mogli stajati iza zdravijeg starenja.

Istraživački tim s Medicinskog centra Univerziteta u Leidenu analizirao je genome 212 porodica poznatih po izraženoj dugovječnosti. Umjesto proučavanja svih približno 20.000 ljudskih gena, fokus je usmjeren na četiri regije genoma koje sadrže oko 350 potencijalno značajnih gena.

Detaljnijom analizom izdvojeno je 12 rijetkih genetskih varijanti za koje se pretpostavlja da bi mogle imati važnu ulogu u procesu zdravijeg starenja.

Gen CGAS u centru pažnje

Među identificiranim genima posebno se izdvojio gen CGAS, koji je i ranije dovođen u vezu sa starenjem i regulacijom upalnih reakcija organizma.

Njegova funkcija je aktiviranje imunološkog odgovora kada prepozna DNK na mjestima gdje se ona inače ne bi trebala nalaziti, poput situacija nakon oštećenja ćelija ili tokom infekcija.

Prema procjenama istraživača, jedna rijetka varijanta ovog gena mogla bi pomoći u ublažavanju upalnih procesa bez potpunog potiskivanja rada imunološkog sistema.

Takav mehanizam mogao bi omogućiti smanjenje hroničnih upala koje se povezuju sa starenjem, uz istovremeno očuvanje sposobnosti organizma da se bori protiv infekcija i obnavlja oštećena tkiva.

Istraživanja se nastavljaju

Kako bi provjerili ovu pretpostavku, naučnici planiraju dodatna istraživanja na kili ribama, kičmenjacima čiji prirodni životni vijek traje od tri do devet mjeseci.

Zbog kratkog životnog ciklusa ove vrste omogućavaju brzo praćenje utjecaja genetskih promjena na proces starenja i razvoj različitih bolesti.

Stručnjaci navode da rezultati predstavljaju značajan korak u razumijevanju biologije zdravog starenja. Smatraju da bi buduća istraživanja mogla doprinijeti razvoju terapija koje ne bi bile usmjerene samo na produženje životnog vijeka, nego i na povećanje broja godina provedenih u dobrom zdravstvenom stanju.