Projekt od 15 milijardi pravi rijeku dugu 170 kilometara i pustinju mijenja u oranice

Egipat je završio jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u svojoj historiji: vještački kanal poznat kao "Novi Nil", kojim želi dovesti vodu u zapadnu pustinju, proširiti obradive površine i ojačati sigurnost vodosnabdijevanja u zemlji koja danas ima više od 120 miliona stanovnika. Iako projekat predstavlja veliki inženjerski poduhvat, stručnjaci upozoravaju da njegov dugoročni uspjeh zavisi od održivosti izvora vode.

Projekt, zvanično nazvan Nova Delta, otvorio je predsjednik Abdel Fattah al-Sisi 17. maja 2026. godine u zapadnoj egipatskoj pustinji. Vrijednost investicije procijenjena je na 15 milijardi dolara, a cilj je pretvoriti oko 2,2 miliona fedana, odnosno približno 9.000 kvadratnih kilometara pustinjskog područja, u novo poljoprivredno zemljište.

Iako se u javnosti često naziva "Novi Nil", riječ nije o novoj rijeci već o vještačkom sistemu kanala koji prikuplja i raspoređuje vodu kroz zapadnu pustinju, čime se širi prostor pogodan za poljoprivredu.

Sistem koji vodu podiže uzbrdo

Da bi voda stigla do pustinjskih visoravni, Egipat je izgradio složen sistem crpnih stanica koje podižu vodu približno 100 metara iznad nivoa mora.

Glavni sistem čini 13 crpnih stanica koje rade neprekidno i u više faza potiskuju vodu kroz umjetni kanal do najviših dijelova trase. Bez tog sistema kanal ne bi mogao funkcionisati jer se voda mora transportovati protiv gravitacije.

Dio trase izveden je podzemnim cjevovodima kako bi se smanjili gubici usljed isparavanja tokom visokih pustinjskih temperatura.

Ključnu ulogu u cijelom projektu ima postrojenje El-Hammam, koje se smatra najvećom stanicom za prečišćavanje vode na svijetu. Njegov kapacitet iznosi 7,5 miliona kubnih metara vode dnevno.

Upravo ta stanica omogućava da se voda pročisti i pripremi za navodnjavanje novih poljoprivrednih površina. Bez nje cijeli sistem ne bi mogao funkcionisati.

Satelitski snimci NASA-e već pokazuju nova polja usjeva koja se razvijaju u dijelovima zapadne egipatske pustinje.

Plan star godinama

Projekat Nova Delta prvi put je predstavljen 2018. godine, a njegovo provođenje nadgleda državna Uprava za budućnost Egipta, koja koordinira izgradnju i upravljanje cijelim sistemom.

Egipatske vlasti navode da će se ovim projektom obradive površine zemlje povećati za više od jedne trećine, čime bi se dugoročno ojačala proizvodnja hrane i sigurnost vodosnabdijevanja.

Otvaranje projekta vlasti predstavljaju i kao simbol sposobnosti države da velike dijelove pustinje pretvori u produktivno zemljište.

Odakle dolazi voda

Najveći dio vode koja puni umjetni kanal ne dolazi direktno iz rijeke Nil.

Projekt se oslanja na dva glavna izvora: prečišćenu poljoprivrednu drenažnu vodu koja se ponovo koristi i podzemne vode koje se crpe iz dubokih pustinjskih vodonosnika.

Ponovna upotreba drenažnih voda omogućava da se voda koja bi završila u moru pročisti u postrojenju El-Hammam i vrati u sistem navodnjavanja.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da dio projekta zavisi od fosilnih vodonosnika koji su nastajali hiljadama godina i praktično se ne obnavljaju.

Prema njihovim upozorenjima, prekomjerno korištenje tih rezervi moglo bi dugoročno ugroziti održivost projekta.

Ako bi podzemni izvori bili iscrpljeni, održavanje velikih poljoprivrednih površina postalo bi znatno teže, zbog čega se pitanje dugoročnog izvora vode smatra najvećim izazovom projekta.

Zašto je Egiptu potreban Novi Nil

Egipat gotovo u potpunosti zavisi od rijeke Nil, iz koje dobija oko 97 posto ukupnih količina vode.

Istovremeno, izgradnja Velike etiopske renesansne brane povećala je zabrinutost u Kairu zbog mogućih promjena u dotoku vode iz Nila, pa su ubrzana ulaganja u alternativne izvore.

Dodatni pritisak predstavlja rast broja stanovnika. Dok je Egipat 1990. godine imao oko 60 miliona stanovnika, danas ih ima više od 120 miliona, što je značajno povećalo potrebe za vodom i hranom.

Zemlja je ujedno među najvećim svjetskim uvoznicima pšenice, pa vlasti kroz projekt Nova Delta nastoje povećati domaću poljoprivrednu proizvodnju i smanjiti zavisnost od uvoza.

U toj strategiji zapadna pustinja više se ne posmatra kao neiskoristiv prostor, već kao područje u koje se, uz pomoć vještačkog kanala, pokušava proširiti poljoprivredna proizvodnja i osigurati dodatni izvori hrane i vode za buduće generacije.